Ikarov kompleks: deset godina nakon smrti internetske zvijezde Thomasa Wagnera. Ne počinje padom. Počinje eskalacijom naslova, studijskih reflektora i nagovještaja iza kulisa.Trenutak u kojem se sve okreće – ljeto 2012.: U ljeto 2012. na kioscima u Njemačkoj, Švicarskoj i Austriji leži veliki računalni časopis s nakladom u milijunima primjeraka – COMPUTER BILD. Na naslovnici: optužba da je jedan leipziški internetski koncern „carstvo prijevare“ („Abzock-Imperium“). Ton je kričav, optužba maksimalna.
Za UNISTER to je više od kritike. To je trenutak u kojem se javna percepcija naglo mijenja. A marke koncerna u to su vrijeme sveprisutne. Michael Ballack reklamira ab-in-den-urlaub.de, Reiner Calmund stoji iza fluege.de. Uz to dolaze kampanje sa Sonjom Zietlow i Dirkom Bachom za holidaytest.de – među ostalim i zato što su Thomas Wagner i menadžer odgovoran za komunikaciju deklarirani obožavatelji RTL-ova „Dschungelcampa“ (reality-showa „Ja sam zvijezda – izvucite me odavde!“). Za kćerinsko društvo Travel24.com AG (dioničko društvo; u Leipzigu i danas stoji hotel Travel24) reklamu radi Jürgen Drews. Gotovo nijedna druga internetska tvrtka tada – uz oglašavanje na Googleu – ne ulaže toliko masivno u televizijsko oglašavanje. Godišnje oko 25 do 35 milijuna eura neto, samo kod RTL Group. Povjerenje, doseg, slava – visina s koje se može pasti golema je. Utoliko je teži lom kada se priča okrene.
Posebno je poznat postao UNISTER-ov reklamni spot s „Callijem“ (Reinerom Calmundom) u kojem on kaže: „Te aviokompanije rado tvrde da se kod njih mogu naći najjeftiniji letovi – ali kako, kad pokazuju samo vlastite ponude? Moji dečki s fluege.de uspoređuju cijene više od 700 aviokompanija. Tamo zajamčeno nalaziš najpovoljniji let. Mi držimo ono što drugi samo obećavaju. fluege.de – pronađi najjeftiniji let. Dečki to jednostavno znaju.“
Spot je osmišljen i produciran unutar kuće – u suradnji TV produkcije i UNISTER-ova odjela za komunikaciju.
Glavno državno odvjetništvo Saske (Generalstaatsanwaltschaft Sachsen) iz Dresdena kasnije se i samo spotaknulo o taj spot i htjelo je znati je li se oglašavalo da se zajamčeno nalazi najjeftiniji let ili samo „pronađi najjeftiniji let“. Pritom mu nije bilo ni dovoljno neugodno da Calmunda zbog toga izravno pozove na ispitivanje u Dresden.
Televizija kao ubrzivač požara
U upadljivoj vremenskoj blizini naslovnoj priči ComputerBilda televizija preuzima temu UNISTER. stern TV na RTL-u, emisija koju vodi Steffen Hallaschka. U studiju sjedi i tadašnji dežurni urednik (Chef vom Dienst) računalnog časopisa – osobni poznanik voditelja iz ranijih novinarskih godina.
Promatračima se stvara dojam besprijekornog nastavka drugim sredstvima. Narativi se dalje razvijaju, optužbe zaoštravaju, nove optužbe prvi put iznose u emisiji. Za pogođeni koncern suštinsko očitovanje praktički je nemoguće. Bez pripreme, bez kontekstualizacije, bez opovrgavanja.
Thomas Wagner, osnivač koncerna, odbija nastup. Umjesto njega putuje voditelj korporativnih komunikacija – Wagnerov osobni prijatelj – škrgućući zubima u Köln.
Emisija postaje medijska katastrofa. Obrana postaje reakcija, objašnjenje opravdanje. Za mnoge u UNISTER-u ta večer označava trenutak u kojem se kritika pretvara u javno razotkrivanje.
Na kraju emisije redakcija javlja oko 3.000 pisama gledatelja. Rado bi ih „stavili na raspolaganje“ koncernu, kaže voditelj kasnije UNISTER-ovu glasnogovorniku uz zalogaje u studijskom okruženju. Usputna rečenica – a ujedno i naznaka snage te emisije.
Osnivač reagira bijesno, zaprepašteno. Mediji su namirisali krv. I „Hart aber fair“ s Frankom Plasbergom više puta pita želi li šef komunikacija iskoristiti emisiju kako bi „razjasnio stvari“. On odbija. Talk-showova nam je dosta. Nikad više, odsad se govori u UNISTER-u.
Neobično pismo iz Kölna
Nekoliko dana kasnije Thomas Wagner dobiva poštu iz Kölna. Pošiljateljica je Anke Schäferkordt, tadašnja izvršna direktorica RTL Deutschland (Bertelsmann SE & Co. KGaA, Gütersloh), a kasnije članica Nadzornog odbora BMW-a. U pismu se ispričava medijska menadžerica, omiljena kod mnogih i stručno cijenjena, Anke Schäferkordt za emisiju. Ona pojašnjava da je stern TV samostalan format koji ne podliježe izravnom uredničkom upravljanju RTL-a.
Istodobno kao odštetu nudi oglašivački prostor u vrijednosti od milijun eura. Za promatrače pismo je rijedak signal: čak i u samom RTL-ovu sjedištu oštrina eskalacije doživljava se problematičnom.
Uznemirujuće predviđanje
Gledajući unatrag, tadašnji glasnogovornik koncerna opisuje epizodu koja ga ni danas ne pušta. U jesen 2012., kako navodi, telefonski ga je kontaktirao jedan od voditelja redakcije COMPUTER BILDA – onaj član uredničkog vodstva koji je sadržajno suodgovarao za višestrani anti-Unister članak časopisa. U tom razgovoru, oko 14 sati, priopćeno mu je da je u Unisteru za prosinac 2012. zakazana racija , povezana s određivanjem istražnog zatvora protiv trojice menadžera. Pogođeni su prema tome bili i osnivač Thomas Wagner, financijski direktor te još jedan menadžer. Istragu bi, kako se dalje navodilo, koordinirala Integrirana istražna jedinica Saske (Integrierte Ermittlungseinheit Sachsen, INES) iz Dresdena pod vodstvom Glavnog državnog odvjetništva Saske (Generalstaatsanwaltschaft Sachsen) .
U panici je potom, kako kaže, istraživao tko je ta INES i odmah obavijestio Wagnera. INES, kako je priopćio Wagneru, ima katastrofalan ugled i jedan je od najoštrijih mačeva pravosuđa u cijeloj Njemačkoj. Čak je i jedan ministar aktualne saske vlade već jednom privatno imao posla s tom jedinicom. Ipak je Wagnerova reakcija bila lakonska: neka samo dođu, rekao je osnivač smijući se, nema što skrivati. Gledajući unatrag, kaže glasnogovornik koncerna, takav stav djeluje gotovo nezamislivo – naivnije teško da je moglo biti.
Promjena scene: do tog je trenutka užem krugu menadžmenta interno odavno jasno što se nazire. Najkasnije od 2011. zna se: Wagner je na putu da postane milijarder – ne brzim izlaskom (exitom), nego strelovitim rastom vrijednosti, novčanim tokom (cashflowom), generičkim domenama i međunarodnim vodstvom na tržištu. O tome se govori po hodnicima, trijezno, gotovo kao o nečem samorazumljivom.
Koncern na vrhuncu – proljeće 2013.
To samopoimanje bilježi jubilarna brošura od oko 50 stranica, objavljena u proljeće 2013. povodom desete obljetnice postojanja. Dokumentirano je gotovo 2.000 zaposlenika, devet lokacija, više od 40 portala, oko deset milijuna korisnika mjesečno. Domene poput ab-in-den-urlaub.de, fluege.de, auto.de, geld.de, shopping.de – neke od najtraženijih internetskih adresa u Europi. Širenje u Francusku, Španjolsku, Veliku Britaniju i SAD.
Brošura je dokument vremena. Pokazuje polazni položaj prije zahvata države.
+++ brošura se može u cijelosti preuzeti niže u tekstu +++
11. prosinca 2012. – država udara
Tri mjeseca nakon najave moguće racije 11. prosinca 2012. doista stiže stotinjak istražitelja – oko 130 službenika: policija, državni odvjetnici, gradski službenici, porezni službenici, IT forenzičari. Unister je zaposjednut.
Uredi se pretražuju, serveri oduzimaju, menadžeri odvode. Nadležno je Glavno državno odvjetništvo Saske sa svojom jedinicom INES. Prosječna dob zaposlenika Unistera iznosi 24 godine. Mnogima akcija djeluje kao demonstracija moći vlašću opsjednutih državnih odvjetnika iz Dresdena. Vodeću ulogu imaju državni odvjetnici Andreas Günthel i dr. Dirk Reuter.
Zaposlenicima se stvara dojam lanca: naslovna priča, TV izlaganje, nagovještaji, državni zahvat. Medijsko zaoštravanje i istražni pritisak čini se da se međusobno pojačavaju.
Od medijske kampanje do velike racije – i zašto slučaj ni danas nije zaključen
Neposredno nakon racije u prosincu 2012. događanja su se s kaznenoprocesne razine premjestila u politički prostor. Ono što je počelo kao istražni postupak brzo se razvilo u veliki kompleks praćen u parlamentu, medijima i institucijama, čije su dimenzije i tijek do danas predmet rasvjetljavanja. U Saskom zemaljskom parlamentu (Sächsischer Landtag) uslijedila je serija od nekoliko malih zastupničkih pitanja (Kleine Anfragen) iz kluba zastupnika stranke DIE LINKE (Ljevica), koja su se izričito bavila ulogom Integrirane istražne jedinice Saske (INES) u istragama protiv Unistera.
Vodeću ulogu imao je leipziški zastupnik u zemaljskom parlamentu dr. Volker Külow (DIE LINKE) . Njegovo malo zastupničko pitanje (tiskanica br. 5/11251) ciljalo je na transparentnost nadležnosti, stupnjeva eskalacije i konkretne arhitekture akcije u istragama. Odgovor je dan u ime i po nalogu Saske zemaljske vlade putem Saskog državnog ministarstva pravosuđa i za Europu (Sächsisches Staatsministerium der Justiz und für Europa), a potpisao ga je ministar pravosuđa Jürgen Martens (FDP).
Martens, odvjetnik i političar FDP-a (Freie Demokratische Partei, Slobodna demokratska stranka), bio je u to vrijeme saski državni ministar pravosuđa i za Europu od 2009. do 2014. te zastupnik u Saskom zemaljskom parlamentu od 2004. do 2014.. U njegov mandat time nije pala samo operativna faza istraga, nego i njihovo parlamentarno opravdanje i političko kontekstualiziranje. Kasnije je Martens od 2017. do 2021. bio zastupnik u Njemačkom saveznom parlamentu (Deutscher Bundestag) – okolnost koja tadašnjim odlukama gledano unatrag daje dodatni politički naboj.
Okidač: medijska kampanja prije prijave
Zanimljiva je kronologija koju je ministarstvo samo otkrilo – a prije svega ono što joj je prethodilo. Polazište istraga bila je anonimna prijava koja je 31. kolovoza 2012. stigla u Državno odvjetništvo Leipzig (Staatsanwaltschaft Leipzig).
Autor je, prema svemu što se u branši do danas pretpostavlja, izvjesni profesor prava iz Düsseldorfa koji je to navodno učinio po nalogu jednog turističkog udruženja.
UNISTER kao katalizator strukturnog loma
Već početkom 2010-ih formirao se masivan otpor digitalnoj prodaji putovanja. Čak su i velika imena branše poput TUI-ja, Thomas Cooka, tadašnjeg šefa Air Berlina Joachima Hunolda ili šefa Ryanaira Michaela Kevina O’Learyja javno istupala kao oštri kritičari UNISTER-a . Leipziški online koncern mnogim je etabliranim akterima vrijedio kao simbol – i katalizator – neželjene strukturne promjene.
U 2012. u Njemačkoj je ipak još postojalo oko 20.000 do 24.000 klasičnih (fizičkih) putničkih agencija. Danas, 2026., Njemačko udruženje putničkih agencija i turoperatora (Deutscher Reiseverband, DRV) ne navodi više ni 8.000. Pad je bio dramatičan – a rano je imenovan i navodni glavni krivac: UNISTER.
U pješačkim zonama, trgovačkim centrima i na kolodvorima mnoge su klasične putničke agencije online koncern doživljavale kao egzistencijalnu prijetnju. Dolazilo je do otvorenih poziva na bojkot, oštrih ograđivanja i mjestimično pravih kampanja mržnje protiv UNISTER-a – često popraćenih ili barem retorički podržanih od strane strukovnih udruženja koja digitalnu promjenu nisu shvaćala kao ekonomsku stvarnost, nego kao napad na izrasle strukture.
Ipak, uz svu kritiku vrijedi i ovo: nijedan drugi akter na tržištu nije u toj fazi djelovao tako ofenzivno, tako beskompromisno – i istodobno tako uspješno – kao UNISTER. Koncern je mogućnosti digitalne prodaje koristio s dosljednošću koju su mnogi konkurenti podcijenili ili su je prekasno usvojili.
UNISTER time nije postao samo platno na koje se projicirao strukturni lom, nego i jedna od njegovih pokretačkih snaga.
Prijava iz Düsseldorfa
Anonimna prijava, najvjerojatnije iz Düsseldorfa, uslijedila je tek nakon intenzivne medijske kampanje časopisa COMPUTER BILD, koja je bila sadržajno i vremenski usko koordinirana s anti-Unister emisijom stern TV-a.
Tek nakon te publicističke eskalacije anonimna je prijava proslijeđena Glavnom državnom odvjetništvu u Dresdenu (Generalstaatsanwaltschaft Dresden), gdje su pokrenuti prethodni izvidi (Vorermittlungen). Već u ponedjeljak 3. rujna 2012. Glavno državno odvjetništvo Saske obećalo je preuzimanje postupka. Formalno preuzimanje svih istraga uslijedilo je rješenjem od 1. listopada 2012. prema § 145 Zakona o ustroju sudova (Gerichtsverfassungsgesetz, GVG). Tek je od tog trenutka Odjel III – INES službeno zadužen za provođenje istraga.
Još u onom rujanskom tjednu u kojem je istrage službeno preuzela Integrirana istražna jedinica Saske (INES) , kako se sjeća tadašnji glasnogovornik koncerna, već je bio konkretno upozoren na predstojeću raciju . Za njega iz toga do danas proizlazi jasna slika: između INES-a i COMPUTER BILDA morali su postojati bliski informacijski kontakti. Drukčije se vremenska preciznost te prethodne informacije teško može objasniti, u to je tadašnji voditelj korporativnih komunikacija UNISTER-a siguran do danas.
Kadrovska i institucionalna dimenzija istraga
Ono što je uslijedilo nije bila obična gospodarska istraga. Odgovori zemaljske vlade omogućuju točnu rekonstrukciju arhitekture akcije. Tijekom tri dana pretraga – 11. prosinca 2012., 12. prosinca 2012. te 30. siječnja 2013. – izravno je sudjelovalo najmanje 123 osobe; ako se pribroje logistika, analiza i administrativna podrška, realan broj iznosi više od 130 do 140 sudionika.
Samo na strani Glavnog državnog odvjetništva u Dresdenu, Odjel III – INES, bilo je angažirano 13 djelatnika. Saska zemaljska vlada navodi ukupno osam angažmana državnih odvjetnika u okviru mjera pretrage. Radi li se pritom o istim ili različitim osobama i u kojem opsegu, iz tiskanice zemaljskog parlamenta nije vidljivo.
Uz to je bilo 44 službenika Zemaljskog ureda kriminalističke policije Saske (Landeskriminalamt Sachsen), od toga 13 iz Odsjeka 25 – INES na glavni dan pretrage te dodatne snage na idućim terminima. Tu je jezgru dopunilo 16 policijskih službenika iz drugih saveznih pokrajina – konkretno iz Mecklenburga-Zapadnog Pomorja, Hessena, Brandenburga i Bavarske –, što naglašava međupokrajinski karakter mjere.
Daljnju razinu činila su financijska i nadzorna tijela. S 38 poreznih službenika porezne istrage (Steuerfahndung) Poreznog ureda Leipzig II (Finanzamt Leipzig II) te 3 djelatnika Saveznog ureda za nadzor financijskih usluga (Bundesanstalt für Finanzdienstleistungsaufsicht, BaFin), koji su bili na licu mjesta s vlastitim nalogom za pretragu, akcija je dosegnula dubinu koja je neuobičajena čak i u složenim gospodarskim kaznenim postupcima. Uz to je bilo 5 komunalnih službenika iz Saske, Hessena i Bavarske, koji su prema § 105 st. 2 Zakona o kaznenom postupku (Strafprozessordnung, StPO) djelovali kao zakonski svjedoci, te 4 vanjska IT vještaka, ciljano zadužena za osiguravanje opsežnih elektroničkih podataka.
Pretrage se nisu protezale samo na poslovne prostore društva Unister Holding i više kćerinskih društava, nego i na privatne stanove osumnjičenih osoba. Zemljopisno su sezale od Saske preko Hamburga do Mecklenburga-Zapadnog Pomorja, Hessena, Brandenburga i Bavarske. Već ta raspršenost pokazuje: nije se radilo o točkastom zahvatu, nego o sveobuhvatno koordiniranoj velikoj mjeri.
Zašto slučaj ni danas nije zaključen
Upravo ta izvanredna gustoća medijske kampanje, anonimne prijave, rane centralizacije istraga i masivne snage angažmana objašnjava zašto je slučaj do danas dio rasvjetljavanja – i to iz vrlo različitih perspektiva. Pravno se postavlja pitanje razmjernosti: je li rano preuzimanje od strane glavnog državnog odvjetništva i objedinjavanje kod INES-a s obzirom na tadašnju razinu saznanja bilo nužno? Politički ostaje otvoreno je li slijed medijsko izvještavanje → anonimna prijava → eskalacija istrage bio slučajan ili otkriva strukturne probleme u međudjelovanju javnosti, kaznenog progona i politike. Medijski pak slučaj djeluje kao školski primjer o moći i odgovornosti istraživačkih kampanja, kada one faktički unaprijed strukturiraju dinamiku istraga.
Naposljetku, potpisivanje odgovora od strane Jürgena Martensa (FDP) označava trenutak u kojem je postupak konačno dobio vladinu političku odgovornost. Odgovori na malo zastupničko pitanje u Saskom zemaljskom parlamentu formalno su precizni, pravno osigurani i istodobno upadljivo suzdržani ondje gdje bi osobne odgovornosti postale konkretne. Upravo ta mješavina transparentnosti i ograničavanja čini da se kompleks Unister/INES do danas smatra otvorenim poglavljem – jer nedostaju činjenice iz pozadine i jer je njihovo kontekstualiziranje od strane protagonista u pozadini i dalje otvoreno i sporno.
Godine paralize – 2012. do 2017.
Slijedi gotovo šest godina istraga. Četiri velike racije, blokirana imovina, suženi prostori odlučivanja, uništeno povjerenje. Pravno je rezultat kasnije skroman. Ekonomski je učinak razoran. Tržište kapitala se zamrzava. Tek 2017. dolazi do konačnih sudskih odluka.
Raskid s HanseMerkurom – studeni 2015.
Proglašenje kredita dospjelim
U jesen 2015., za UNISTER krajnje iznenađujuće, HanseMerkur iz Hamburga proglasio je kredit prema UNISTER-u i njegovu osnivaču Thomasu Wagneru dospjelim s trenutačnim učinkom. Taj je korak koncern zatekao u trenutku kada su interne pretpostavke o financiranju još polazile od nastavka sporazuma. „To nepotrebno iznenadno proglašenje kredita dospjelim u konačnici je središnje suodgovorno za cijelu daljnju dramu, uključujući smrt Thomasa Wagnera. Bez njega bi Wagner vjerojatno još bio živ, a UNISTER bi kao cjelina još postojao“, komentira jedan upućeni izvor.
Tko je HanseMerkur – i zašto je njegovo djelovanje imalo težinu
HanseMerkur se ubraja u veće neovisne osiguravateljske grupe u Njemačkoj. Društvo je osnovano 1875. i djeluje osobito u zdravstvenom, putnom, životnom i imovinskom osiguranju (izvor: profil društva HanseMerkur).
U poslovnoj godini 2024. grupa je ostvarila bruto prihod od premija od 2.946,6 mil. eura i zapošljavala 2.626 djelatnika u unutarnjoj i vanjskoj službi (izvor: HanseMerkur Geschäftsbericht 2024).
Kao institucionalni osiguravatelj koji tradicionalno djeluje oprezno, HanseMerkur nije vrijedio kao kratkoročno orijentiran financijski investitor. Toliko je veći bio signalni učinak proglašenja kredita dospjelim od strane takvog aktera.
Dimenzija financijskog reza
Konkretno se radilo o iznosu od oko 50 milijuna eura. Unutar koncerna taj je zajam dulje vrijeme bio svrstan kao privremeno premošćujuće financiranje. Proglašenjem dospjelosti iznos je sada morao biti u cijelosti osiguran u roku od nekoliko tjedana do mjeseci – bez mogućnosti oslanjanja na pripremljene strukture refinanciranja.
Blokirana tržišta kapitala i operativna složenost
Usporedno s time UNISTER se prema vanjskim bankama svjesno suzdržavao. Nakon masivnih velikih racija, koje su po svom učinku mnogi doživjeli kao samovoljne, pristup tržištima kapitala bio je faktički gotovo zatvoren.
Situaciju je dodatno zaoštravala operativna dimenzija koncerna: UNISTER je u to vrijeme opsluživao oko 2 milijuna klijenata i posredovao promet od putovanja veći od 2 milijarde eura (podaci društva/suvremena izvješća).
Dnevno je trebalo obraditi tisuće, katkad desetke tisuća pojedinačnih knjigovodstvenih transakcija – plaćanja, prosljeđivanja, obračune provizija, storna i povrate. U takvoj strukturi već je jedno jedino kašnjenje ili administrativno usko grlo moglo biti dovoljno da se dospjele obveze ne podmire na vrijeme.
Pravni rizik: prijedlog vjerovnika
Odlučujuća je bila manje profitabilnost poslovnog modela, a više stalna ranjivost na vanjske prijedloge za otvaranje stečaja. Prema § 14 Stečajnog zakona (Insolvenzordnung, InsO) svaki vjerovnik može kod nepodmirene dospjele tražbine izvana predložiti otvaranje stečajnog postupka.
Koncern time nije bio insolventan, ali je bio strukturno ranjiv – ovisno o tome hoće li plaćanja mjestimično zapeti.
Javna percepcija i medijsko zaoštravanje
Od koncerna koji je prije imao snažan novčani tok tako je nastalo poduzeće u trajnom režimu financijske napetosti i krize – nije insolventno, ali u svakom trenutku izvana podložno daljnjoj destabilizaciji.
Tu su krhku situaciju već prije pojedini mediji i novinari mjestimično s užitkom preuzimali i pojačavali zaoštrenim izvještavanjem, primjerice naslovima poput „UNISTER bilanciono prezadužen“ („UNISTER bilanziell überschuldet“) u HANDELSBLATTU.
U toj je situaciji Thomas Wagner kao izlaz računao na izlazak putničkog segmenta na burzu . Ideja je bila održiva – ali trebalo joj je vremena. Najmanje godinu dana. Toga vremena nije bilo.
Tome se pridružila do danas neobjašnjena proturječnost: HanseMerkur je godinama znatno profitirao od Unistera, među ostalim prodajom tisuća osiguranja od otkaza putovanja, uz godišnje dobiti u milijunima koje su HanseMerkuru pritjecale iz posla s Unisterom. Posao koji je dugo funkcionirao – sve dok potraživanje kredita nije postalo odlučujuća linija loma.
Povlačenje glasnogovornika – svibanj 2015.
Koncern u trajnom medijskom stanju
Kada se glasnogovornik koncerna i voditelj korporativnih komunikacija Unistera u svibnju 2015. na vlastiti zahtjev povukao, taj je korak prema van djelovao kao doduše neobična, ali razumljiva kadrovska promjena. Mnogi su to doživjeli kao rez koji se može objasniti samo u svjetlu uloge koju je ta funkcija godinama imala – i trajnog medijskog opterećenja pod kojim je koncern odavno bio i u tom trenutku jest.
Unister u to vrijeme više nije poduzeće koje se u medijima pojavljuje samo povremeno. On je trajna tema.
U regionalnom izvještavanju – primjerice u Leipziger Volkszeitungu, u BILD-u (izdanja Leipzig/Saska), Sächsische Zeitungu ili Mitteldeutsche Zeitungu – Unister se godinama redovito prati: rast, istrage, kadrovske promjene, restrukturiranja.
Usporedno s time vodeći nadregionalni mediji uvijek iznova preuzimaju slučaj, među njima DER SPIEGEL, DIE ZEIT, Die Welt te Handelsblatt, Wirtschaftswoche, SÜDDEUTSCHE ZEITUNG, FAZ (Frankfurter Allgemeine Zeitung); prisutni su i austrijski ili švicarski mediji poput švicarske televizije SRF ili njemačkih nacionalnih televizija poput ARD-a, ZDF-a, RTL-a, kao i regionalnih poput MDR-a, SWR-a itd.. Često ne kao pojedinačni događaj, nego kao kontinuirana priča o usponu, eskalaciji i rizicima jednog internetskog koncerna. Kasnije se uključuju i Bloomberg ili Financial Times.
Personalizacija komunikacije
Analizirani pregledi tiska i arhivski pogoci – među ostalim iz arhiva Axel Springer – pokazuju jasnu sliku: između 2009. i 2017. objavljeno je znatno više od 100 pozadinskih izvješća u čijem je središtu bio UNISTER. Više od polovice tih priloga otpadalo je na regionalne i srednjonjemačke medije, daljnjih oko 30 objava na vodeće nacionalne i gospodarske naslove. Osim toga UNISTER-ovi interni medijski pregledi s pružateljem usluga medijskog clippinga Landau dokazuju da je samo u 2012. zabilježeno više od 20.000 medijskih izvješća o UNISTER-u, njegovim portalima i markama, među ostalim u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj, Francuskoj i nekim drugim zemljama.
Pritom upada u oči manje učestalost, a više pripisivanje. U mnogim prilozima ne citira se apstraktno „koncern“, nego sam glasnogovornik koncerna kao instanca koja kontekstualizira. Njegove izjave daju kontekst, brojke i okvir tumačenja. Komunikacija postaje objašnjavajuća – i time vidljivo smještena na razinu C-levela odnosno uprave.
Studije, gospodarski tisak i međunarodni odjek
Tome se pridružuje komunikacija vođena studijama, koja redovito pokreće vlastite medijske cikluse. Istraživanje o prijevarama pri točenju goriva, primjerice – temeljeno na podacima iz više od 100 gradova s više od 90.000 registriranih slučajeva i stopama rasta većim od 17 posto – preuzima se, komentira i dalje obrađuje u cijeloj Njemačkoj. Komunikacija ovdje više ne djeluje samo kao pratnja, nego kao polazište javnih rasprava.
I gospodarski i digitalni mediji redovito pišu o Unisteru i njegovim kadrovskim promjenama. Naslovi poput Business Insidera i Gründerszene razvoj događaja ne svrstavaju kao usputnu bilješku, nego kao relevantne procese unutar njemačke digitalne scene.
Čak i manji operativni koraci imaju javni učinak. Kada Unister 2014. zatvori odnosno proda Portalservice GmbH s oko 120 zaposlenika, o tome ne izvještavaju samo njemački mediji. Putem vijesti agencija dpa (Deutsche Presse-Agentur) i APA (Austria Presse Agentur) slučaj preuzimaju i strani naslovi, primjerice Tiroler Tageszeitung. Koncern se pritom redovito navodi s oko 1.800 zaposlenih – svaki korak dobiva težinu.
Peter Zimmermann: političko iskustvo kao sustav ranog upozoravanja
Godine 2013. Peter Zimmermann ulazi u to okruženje. Kao bivši glasnogovornik vlade Slobodne Države Saske, a kasnije glasnogovornik vlade i državni tajnik za medije u Tiringiji (Thüringen), poznaje dinamike eskalacije iz politike. Na želju Thomasa Wagnera uključen je u upravu. Wagner ne traži klasičnog menadžera, nego nekoga tko zna čitati javne dinamike i imenovati rizike.
Zbližavanje se odvija neformalno. Nekoliko večera održava se u Leipzigu, u okolici ulice Karl-Liebknecht-Straße – diskretno, dijelom u stanu s pseudonimom na zvonu. Za stolom sjede Wagner, tadašnji financijski direktor, glasnogovornik koncerna i jedna Zimmermannova PR suradnica od povjerenja. Radi se o procjeni, povjerenju, zajedničkom čitanju situacije koja se zaoštrava.
Upozorenje SPIEGEL-a i prekretnica
No ta kadrovska odluka ne ostaje neprimijećena. Još prije nego što Zimmermannov ulazak postane javan, DER SPIEGEL javlja se glasnogovorniku koncerna. Poziv je formuliran kao upozorenje: Zimmermann se s obzirom na svoje političko podrijetlo smatra vrlo osjetljivim, „vrućim“ krumpirom. Tko ga u toj fazi dovede u izloženu ulogu u koncernu, kreće se po medijski i politički miniranom terenu.
Unatoč tome korak se poduzima. Zimmermann djeluje prije svega savjetodavno. Tijekom dobrih godinu i pol uvijek iznova traži razgovor s glasnogovornikom koncerna – često uz ručak, svjesno daleko od sastanaka. Upozorava na rastuću osobnu visinu pada: ako se masivni istražni pritisak gospodarski zaoštri, javni prasak mogao bi pogoditi ne samo koncern, nego i samog medijski poznatog glasnogovornika koncerna.
Tek se u proljeće 2015. vaga prevaguje. Naslovi ne prestaju, personalizacija dalje raste, a upravljivost opada.
Odlazak sa signalnim učinkom
Povlačenje se odvija uredno i u uskoj koordinaciji. Regionalni mediji poput BILD Leipzig/Sachsen i Leipziger Volkszeitunga izvještavaju o tome jednako kao i nadregionalni naslovi digitalnog i gospodarskog tiska, među njima Business Insider i Gründerszene. U mnogim se prilozima odlazak ne svrstava kao puka kadrovska promjena, nego kao cezura unutar eskalacije u Unisteru.
Wagner zna što taj korak znači: gubitak suputnika kroz najtežu fazu poduzeća. Na rastanku zahvaljuje otpremninom – tiho, bez inscenacije. U upravi teku suze.
14. srpnja 2016.
14. srpnja 2016., 10.16 sati.
U Veneciji polijeće zrakoplov. 1,5 milijuna eura u gotovini, planirani „rip-deal“ (prijevara pri zamjeni novca), povratni let. Leipzig nikada neće biti dosegnut.
Među poginulima: Thomas Wagner i Oliver Schilling, suosnivač, tek postao otac. Christian Schilling, brat blizanac, preživljava jer nije krenuo na let.
Deset godina poslije
2025. ključna se imovina dalje prodaje za oko 240 milijuna eura – imovina koja je 2016. prodana za 80 do 90 milijuna eura. Porast vrijednosti pokazuje: Unister nikada nije bio bezvrijedan. Stečaj nije bio bez alternative.
Do danas ostaje otvoren kompleks rip-deala oko Levyja Vassa. Unatoč snimkama, unatoč svjedocima nema javne potrage. Mnogi kažu: Nešto tu smrdi do neba.
Što ostaje
Ovaj tekst nije nekrolog. On je osvrt i upozorenje. Pokazuje kako medijska eskalacija, državni zahvat i financijska ovisnost mogu srušiti sustav – upravo onda kada je uspjeh najveći.
Ekonomski DNK Unistera: rast iz novčanog toka – i njegove nuspojave
14. srpnja 2016. u 10.16 sati sa zračne luke Venecija polijeće jednomotorni zrakoplov tipa Piper PA‑32R‑301T s američkom registracijom N710CC u smjeru Leipziga. U njemu su tri putnika i 73‑godišnji pilot, „vsi štirje so bili nemški državljani“ (hrvatski: „sva četvorica bili su njemački državljani“), kako izvještava slovenski informativni portal 24ur.com u članku od 8. listopada 2020., 18.25 sati . Nitko ne preživljava gotovo okomit udar kod Predmeje blizu Ajdovščine (Slovenija) – „Nesreče nihče ni preživel, vzrok zanjo pa je bilo predvsem slabo vreme“ (hrvatski: „Nitko nije preživio nesreću, uzrok je prije svega bilo loše vrijeme“), sažima prilog naslovljen „Končno poročilo o letalski nesreči pri Ajdovščini razkriva več nepravilnosti“ (Završno izvješće o zrakoplovnoj nesreći kod Ajdovščine otkriva više nepravilnosti). (Upućivanje, među ostalim: 24ur)
Prijatelji, ali i neki novinari vide to drukčije: oni i dalje polaze od atentata. Od perfidno insceniranog ubojstva. No redom, sada, 10 godina nakon tragičnih događaja koji kod mnogih do danas imaju naknadne potrese.
Jer među poginulima nije nitko drugi nego 38‑godišnji leipziški poduzetnik i internetska zvijezda Thomas Wagner, osnivač grupe Unister, koja je portalima poput Ab‑in‑den‑Urlaub.de, Fluege.de, Auto.de, Preisvergleich.de, News.de, Börsennews.de, Geld.de i Kredit.de izgradila jedan od najvećih neovisnih online putničkih koncerna u Njemačkoj. Tagesschau (središnja informativna emisija njemačke javne televizije ARD) gledajući unatrag opisao je Unister kao „jednog od najvećih online pružatelja putovanja u Njemačkoj“, koji je „agresivnim online marketingom i spornim dodatnim ponudama uzdrmao tržište putovanja“. Financial Times (autor: Guy Chazan) govori o „rise and tragic fall of [a] German internet star“ (usponu i tragičnom padu njemačke internetske zvijezde). (Usp. i: wikipedia)
Leipzig: od studentskog stana do igrača vrijednog milijarde
Mitteldeutsche Zeitung (autor: Steffen Höhne) u reportaži na jednoj stranici „Der Unister‑Krimi“ (Unister-kriminalistička priča) od 12. srpnja 2017. rekonstruira kako Thomas Wagner početkom 2000-ih u Leipzigu (savezna pokrajina Saska, Njemačka) počinje s malom studentskom platformom, prekida studij poslovne ekonomije (BWL, Betriebswirtschaftslehre) i s oko 40.000 eura iz kruga prijatelja vrlo uspješno gradi rastuću mrežu internetskih stranica, prije svega u e-trgovini. Iz sobe od 20 četvornih metara u zajedničkom stanu (koju je kasnije ponudio svom šefu komunikacija, a ovaj ju je zahvalno odbio) razvija se koncern s povremeno 1.800 do čak 2.100 zaposlenika i volumenom putovanja u milijardama.
Tko u Njemačkoj, Švicarskoj, Luksemburgu ili Austriji želi letjeti, putovati, traži paket-aranžman, više ne može zaobići Unister. Na vrhuncu Unister vrijedi koliko dobrih 1.000 klasičnih putničkih agencija. I u Francuskoj se s portalom za letove vol24.fr vodeći na tržištu – doduše opet ne bez buke. Budući da događaji oko vol24.fr na neki način nisu netipični za poduzetnički, „zasukanih rukava“ stil mladog start-upa Unister, ovdje su prikazani nešto opširnije.
Ulazak Unistera na francusko tržište
Francuski nastup Vol24.fr u stručnom se izvještavanju isprva smatra uspješnim primjerom međunarodnog širenja putničkog portfelja grupe Unister. Die Zeit opisuje Vol24.fr kao „francusku varijantu njemačke internetske stranice fluege.de“. Ulazak na tržište susjedne zemlje, koja još uvijek nerado gleda kada se stranci šire na njezinu tržištu e-trgovine, opet ne prolazi bez buke u medijima i kod udruga za zaštitu potrošača. Francuski strukovni mediji poput TourMaG i TourHebdo izvještavaju da je Unister u Francuskoj s Vol24.fr ušao na tržište i ponovio raniji uspjeh fluege.de u obliku nacionalno prilagođenog portala za letove.
Od Unistera do Travel24.com AG
Strukturno se u izvorima opisuje da je Vol24.fr najprije izgrađen i snažno oglašavan iz neposrednog okruženja Unistera, prije nego što su aktivnosti kasnije premještene u Travel24.com AG, društvo uvršteno na burzu. Prema Wikipediji i pravnim priopćenjima Travel24.com AG već je 2009. preuzelo Unister GmbH, čime se Travel24.com smatrao većinskim kćerinskim društvom unutar koncerna Unister. Francuski stručni portali poput TourMaG bilježe da je Travel24.com od 2013. preuzeo aktivnosti Vol24.fr u Francuskoj i djelovao kao operater više marki (među ostalim Vol24.fr, Travel24.fr) – faktički premještanje francuskog poslovanja iz izravne Unisterove jezgre u kćerinsko društvo uvršteno na burzu.tourmag+4
Kampanja s francuskim Reinerom Calmundom – Guyjem Rouxom
Obradu francuskog tržišta pratila je TV kampanja koja je snažno privlačila pozornost, s Guyjem Rouxom. TourMaG i TourHebdo opisuju bivšeg trenera AJ Auxerrea kao „ambassadeur de Vol24.fr“ (ambasadora Vol24.fr), koji je angažiran na godinu dana kako bi portal reklamirao duhovitom nogometnom retorikom („pokrenuti ofenzivu“, „cijene postaju manje“). U spotu „Guyroux‑vol24‑pub“ na YouTubeu Roux nastupa kao štedljivi trener i obećava da Vol24 drži „ono što drugi samo najavljuju“, čime je marka brzo stekla prepoznatljivost.
Uspjeh s potencijalom za sukob
Na početku se Vol24.fr u francuskim stručnim medijima opisuje kao uspješan ulazak njemačkog online igrača na tržište. Platforma vrijedi kao „francuska varijanta“ fluege.de, upravljana iz okruženja Unistera odnosno preko Travel24.com AG, koje je Unister preuzeo. Strukovni portali poput TourMaG i TourHebdo izvještavaju o novim uredima u Parizu, brzo rastućoj prisutnosti u segmentu letova i o Guyju Rouxu kao prominentnom ambassadeur de Vol24.fr, koji marki TV spotovima brzo pribavlja vidljivost. Operativno za izgradnju pariškog ureda odgovaraju Emmanuel Yatera (Directeur des Opérations – operativni direktor), Pascal Boyer (Directeur Commercial – komercijalni direktor) i Vincent Luna (Directeur Général – glavni direktor). U toj fazi ton izvještavanja nalikuje ranim njemačkim člancima: agresivno rastući pridošlica koji jeftinim online letovima uzdrmava francusko tržište. (Usp., među ostalim, quechoisir+3)
Kao i u Njemačkoj, percepcija Unistera i njegovih portala mijenja se i u Francuskoj – od inovativnog online izazivača do problematičnog slučaja s pravnim rizicima i ljutitim klijentima.
Od slučaja rasta do slučaja upozorenja u Francuskoj
Na početku se Vol24.fr u francuskim stručnim medijima opisuje kao uspješan ulazak njemačkog online igrača na tržište: stranica vrijedi kao „francuska varijanta“ fluege.de, upravljana iz okruženja Unistera odnosno preko Travel24.com AG, koje je Unister preuzeo. Strukovni portali poput TourMaG i TourHebdo izvještavaju o novim uredima u Parizu, rastućoj prisutnosti u segmentu letova i o Guyju Rouxu kao „ambassadeur de Vol24.fr“ („ambasadoru Vol24.fr“), koji marku TV spotovima brzo čini poznatom. U toj fazi ton nalikuje ranim njemačkim izvješćima: agresivno rastući pridošlica koji jeftinim online letovima uzdrmava tržište. (Usp., među ostalim, zeit+5)
Prijelomna točka: Le Quotidien du Tourisme 2012.
Preokret raspoloženja u Francuskoj posebno je jasno vidljiv u dvobroju br. 3692/3693 časopisa Le Quotidien du Tourisme od 28./29. veljače 2012.. Na stranicama 2 i 3 redakcija Vol24.fr posvećuje „Fait du jour“ (temu dana) pod naslovom „Vol24.fr depuis 1 an en France : les clients tirent à vue“ – doslovno „Vol24.fr godinu dana u Francuskoj: klijenti pucaju iz svih oružja“. Članak opisuje kako se forumi „croulent sous les commentaires négatifs“ („urušavaju pod negativnim komentarima“) i citira unose poput „Illégal“ („nezakonito“), „Très mauvais : à fuir“ („vrlo loše: izbjegavati“) i „Frais cachés“ („skrivene naknade“).
Potrošački časopis 60 Millions de Consommateurs citira se s „témoignages de consommateurs déboussolés“ („svjedočanstvima potpuno zbunjenih potrošača“); klijenti se navodno „pas pu embarquer“ („nisu mogli ukrcati“) jer nisu dobili elektroničku kartu ili konačnu potvrdu, te su „constaté des problèmes d’horaires“ („utvrdili probleme s vremenima letova“). Centre européen des consommateurs France (CEC‑F, Europski potrošački centar Francuska) javlja „80 dossiers en 5 mois“ („80 slučajeva u pet mjeseci“) u vezi s Vol24.fr – broj koji list ocjenjuje kao jasan znak upozorenja.
Pravna kritika i veza s Unisterom
Kao i u Njemačkoj, i u Francuskoj u središte dolaze pravna pitanja. Stručnjakinja za turističko pravo Emmanuelle Llop citira se izjavom: „À partir du moment où il exerce une profession d’agent de voyage, le site Vol24.fr doit être immatriculé même s’il s’agit d’un site Web“ – „Čim Vol24.fr faktički djeluje kao putnička agencija, stranica mora biti upisana u registar, čak i ako je riječ o internetskoj stranici“. Članak bilježi da se Vol24.fr odnosno Unister ne pojavljuje u registru Atout France (francuske agencije za razvoj turizma) te je stoga „en contravention avec la loi“ („u suprotnosti sa zakonom“). Istodobno tekst upućuje na opće uvjete poslovanja Unister GmbH kao „société mère de Vol24.com“ („matičnog društva Vol24.com“): ondje se naizmjence govori o „contrat d’intermédiaire“ („ugovoru o posredovanju“) i o tome da se „que d’une agence de voyage“ („samo putnička agencija“), dok se Unister istodobno ograđuje od „exécution régulière […] de la prestation“ („urednog izvršenja usluge“) – iz perspektive lista pokušaj da se otrese odgovornosti.
Guy Roux kao umirujuća ikona u unakrsnoj vatri
Usporedno s tom sadržajnom kritikom uvodnik „L’air de la calomnie ?“ („Dašak klevete?“) na stranici 2 analizira inscenaciju Guyja Rouxa. Opisuje ga se kao „icône rassurante“ („umirujuću ikonu“) i „pépère tranquille du terroir“ („udobnog, prizemljenog djedicu sa sela“), koji se već prije pojavljivao u spotovima za Citroën i jednu marku mineralne vode, a sada postaje lice Vol24.fr. Istodobno tekst upućuje na vizualni jezik TV spotova, u kojima Roux stoji pred pozadinom s rupama od metaka – vizualizacija koja sugerira da je portal pod paljbom, dok kampanja poznatim licem treba vratiti povjerenje.
U intervjuu u istom broju glasnogovornik koncerna Unister i voditelj odjela za komunikaciju francuski nastup doduše naziva „success story“ (pričom o uspjehu) i Francusku „marché clé“ („ključnim tržištem“), ali priznaje da ih je odjek TV kampanje „un peu dépassés“ („pomalo pregazio“) te da se „80% de ces plaintes auraient pu être évitées“ („80 % tih pritužbi moglo izbjeći“) da je internetska stranica bila preciznija i detaljnija.
Paralele s razvojem u Njemačkoj
U ukupnom pregledu pokazuje se razvoj vrlo sličan njemačkom: Unister i njegovi portali najprije se doživljavaju kao inovativni, brzo rastući online igrači koji agresivnim cijenama i novim prodajnim kanalima uzdrmavaju tržište. S rastućim brojem pritužbi, postupaka i regulatornih pitanja fokus se međutim pomiče na zaštitu potrošača, transparentnost i usklađenost sa zakonom. Kao što se u Njemačkoj ton mijenja od „internetske zvijezde u usponu“ do „skandalima obavijenog problematičnog slučaja“, tako se u Francuskoj izvještavanje o Vol24.fr – posebno vidljivo u Quotidien du Tourisme – mijenja od zainteresirano-pozitivnog do izrazito upozoravajućeg i kritičnog.
Kontekstualizacija na današnjem online tržištu
U retrospektivnoj analizi naglašava se da se mnogi tada oštro kritizirani elementi – primjerice dodatna prodaja (upselling) dodatnih usluga, servisne naknade, unaprijed označena osiguranja ili doplate za plaćanje – danas u sličnom obliku mogu naći na brojnim putničkim portalima i u internetskim trgovinama. Promatrači upozoravaju da je internet kao tržišno okruženje postao „zreliji“: tipični trikovi u oblikovanju procesa rezervacije široko su poznati zahvaljujući udrugama potrošača i medijima, regulacija portala za usporedbu pooštrena je, a mnogi korisnici mogu brže prepoznati i bolje procijeniti obmanjujuće napomene ili skrivene troškovne stavke. U tom svjetlu francuski ulazak Unistera na tržište s Vol24.fr u današnjim retrospektivama djeluje kao uspješan, ali vrlo sporan preteča praksi koje su kasnije preuzeli ili varirali brojni konkurenti.
Unisterov portfelj
Članak o Unisteru na Wikipediji navodi više od 60 portala iz područja putovanja, financija, automobila, usporedbe cijena i vijesti i zorno pokazuje izvanrednu tematsku širinu koncerna. Među najpoznatijim ponudama bio je Ab-in-den-Urlaub.de, koji je i zahvaljujući suradnji s Michaelom Ballackom dobio pozornost u cijeloj Njemačkoj.
Ballack je u to vrijeme bio najpoznatiji njemački nogometaš (FC Bayern München) i k tome kapetan njemačke nogometne reprezentacije. U videu „iza kulisa“ (making-of) na YouTubeu Thomas Wagner opisuje kako se u Unisteru na internom brainstormingu naposljetku došlo do Ballacka kao lica reklame; i sam Ballack u njemu naglašava da mu je snimanje bilo vrlo zabavno.
Usporedno s time Unister je s Fluege.de ulagao u drugo upečatljivo lice kampanje: Reiner „Calli“ Calmund godinama je predstavljao portal i svojim pučkim načinom osiguravao visoku prepoznatljivost. Ballack i Calmund time su činili svjesno odabranu stratešku dvostruku postavu, popraćenu godinama dosljedno izgrađivanim masivnim TV oglašivačkim pritiskom. Unister je bio svakodnevno prisutan u SAT.1 Group – prije svega u večernjem programu gotovo svih emisija s velikim dosegom –, kasnije i u RTL Group. Prema podacima iz branše koncern je u televizijsko oglašavanje uložio neto znatno više od 100 milijuna eura.
Unisterovo lice kampanje Michael Ballack priredio je javnim oproštajem pod nazivom „Ciao Capitano“ 5. lipnja 2013. u Leipzigu primjereno veliko inscenirano, emotivno finale karijere s brojnim suputnicima i prominentnim gostima, među njima i saveznim izbornikom Joachimom Löwom. Navečer se slavilo u leipziškom elitnom baru CHOCOLATE u poznatoj izlaznoj ulici Gottschedstraße, a Ballack je Thomasa Wagnera jednostavno zaboravio pozvati. Wagner je to prihvatio smireno i ušao u CHOCOLATE i bez pozivnice, iako bi imao razloga biti uvrijeđen. Uostalom, Ballack je kao lice kampanje u Unisteru zarađivao jako mnogo novca za u prosjeku oko tri snimateljska dana po reklamnoj kampanji za ab-in-den-urlaub.de.
Jezgra uspjeha su generičke domene (Gattungsdomains), u žargonu branše češće nazivane generic domains. Die Welt u tekstu „Online‑Portale: Die Machenschaften des Abzock‑Imperiums Unister“ (Online portali: mahinacije carstva prijevare Unister) nabraja domene poput Ab‑in‑den‑Urlaub.de, Fluege.de, Shopping.de, News.de, Börsennews.de, Geld.de i Kredit.de te govori o „paketu generičkih domena“ koji je Wagner prikupio. Tagesspiegel izvještava da je Unister za Shopping.de platio oko 1,96 milijuna eura. U drugim medijskim izvješćima stoji da je za domenu Kredit.de Unister 2008. izdvojio oko 892.000 eura. To su i u međunarodnim razmjerima za tadašnje prilike bile svjetski rekordne vrijednosti za internetske adrese.
Financial Times pak opisuje Unister kao najuspješniju njemačku korporativnu mrežu „travel and price‑comparison sites“ (stranica za putovanja i usporedbu cijena), koja je marketingom na tražilicama i affiliate prometom postala „one of Germany’s biggest ecommerce groups“ (jedna od najvećih njemačkih grupa e-trgovine). Tagesschau ARD-a pak je govorio o poduzeću koje je „posredovalo putovanja u volumenu od milijardi“. (Usp.: ft+1)
Bez rizičnog kapitala, bez koncerna: sloboda koja ima cijenu
Dok u Berlinu modeli poput Rocket Interneta odgajaju start-upove masivnim rundama rizičnog kapitala (venture capital, VC) i korporativnim mrežama, Unister svjesno ostaje bez dominantnog financijskog investitora. Portal za osnivače Für‑Gründer.de opisuje Rocketov model kao inkubator koji objedinjuje kapital, znanje (know-how), infrastrukturu i međunarodne mreže; konkurentska braća Samwer ciljano su se oslanjala na runde financiranja rizičnim kapitalom, dakle na ulagače u rast. campaignlive
Unister međutim godinama dosljedno ide drugim putem. Spiegel Online nakon pada zrakoplova piše u pozadinskom tekstu da je koncern „velik dio svojih prihoda odmah ponovno uložio u marketing“ – financirano tekućim novčanim tokovima i kreditnim linijama. Dakle ne milijardskim ulaganjima fondova. Nedostaju veliki VC investitori, ulagači rizičnog kapitala ili koncern kao sidro.
Tagesschau ARD-a izvještava, kao i Süddeutsche Zeitung, da je Unister prema vlastitim navodima više puta odbio ponude vrijedne milijune potencijalnih investitora i time svjesno ostao neovisan. Govori se o ponudama kupaca koje su se približavale milijardi eura. Ali samo su joj se približavale, a nisu je preskočile, kako je to istočnonjemačka internetska zvijezda Thomas Wagner uvijek želio.
Usp.: Süddeutsche Zeitung od 13. listopada 2016.: „Unister-Chef lehnte 900 Millionen Euro ab“ (Šef Unistera odbio 900 milijuna eura), autori Klaus Ott, Sebastian Pittelkow i Uwe Ritzer, Leipzig/München.
Konstrukcija start-upa bez velikih vanjskih ulagača kapitala daje maksimalnu operativnu slobodu, ali koncern čini i ovisnim o bankama, osiguravateljima i tekućoj likvidnosti – bez zaštitnih rezervi koje veliki VC ulagači ili matični koncerni često osiguravaju u krizama.
Medijski preokret 2012.: „Najveće njemačko carstvo prijevare“
U ljeto 2012. medijska se percepcija preokreće. Časopis Computer Bild u broju 15/2012 u višestranom udarnom naslovnom članku etiketira Unister kao „najveće njemačko carstvo prijevare“ („Deutschlands größtes Abzock‑Imperium“) i koncernu predbacuje „skrivene naknade, potpuno izmišljena sniženja cijena, potajno dodane servisne naknade, zamke klikova pri rezervaciji odmora i daljnje varke“. Welt preuzima pojam „carstvo prijevare“ u svom online članku „Die Machenschaften des Abzock‑Imperiums Unister“ i detaljno opisuje kako su servisne naknade i dodatne usluge navodno dovele do dodatnih troškova za klijente. Preuzimanje nije čudo: autor je isti kao i u članku ComputerBilda.
Unister se brani. Heise Online u pozadinskom članku „Computerbild hält an Abzock‑Vorwürfen gegen Unister fest“ (Computerbild ostaje pri optužbama za prijevaru protiv Unistera) izvještava da je Unister kod Zemaljskog suda u Leipzigu (Landgericht Leipzig) zatražio privremenu mjeru (einstweilige Verfügung). U naknadnom članku „Verwirrung um Verbreitungsverbot der Computerbild“ (Zbrka oko zabrane distribucije Computerbilda) Heise pak citira sudsko rješenje (posl. br. 08 O 2057/12): pogođeni broj ComputerBilda „u dosadašnjoj verziji više se ne smije distribuirati nepromijenjen“, što je Unister postigao privremenom mjerom i tužbom za propuštanje. Prije svega jedan odlomak o navodnim aktivnostima Višeg državnog odvjetništva u Dresdenu (Oberstaatsanwaltschaft Dresden) morao je biti zacrnjen (usp.: heise)
Heise istodobno pojašnjava da neke važne sadržajne optužbe – primjerice o skrivenim naknadama – rješenjem nisu zabranjene. Broj ostaje u prodaji, samo se spomenuta rečenica o državnom odvjetništvu ne smije distribuirati u novom izdanju.
To polje napetosti – kritična izvješća, djelomičan pravni uspjeh, ali bez rehabilitacije u javnoj slici – pojačava sliku poduzeća koje se sukobljava s medijima i vlastima. Točno je: Unister je za ComputerBild kod nekih veletrgovaca tiskom, u skladu s pravnim stanjem, postigao zaustavljanje distribucije i to je, naravno, s užitkom ponudio kao temu stručnim medijima, koji su je rado preuzeli.
+++ UNISTER-ova korporativna brošura prikazana gore u tekstu može se preuzeti ovdje:++
Istražitelji, BaFin i proizvodi Stornoschutz/Flexifly
Kritičnim medijskim izvješćima, koja su mnogi smatrali pretjeranima, u prosincu 2012. u stopu slijede kaznenopravni problemi. Prema medijskim izvješćima, među ostalim u DER SPIEGEL-u ili Tagesschauu ARD-a, Glavno državno odvjetništvo u Dresdenu pretražilo je prostorije grupe Unister, kako se kasnije saznaje, s gotovo 130 istražitelja, dalo je kratkotrajno uhititi tri vrhunska menadžera, među njima osnivača Thomasa Wagnera, i vodi istragu zbog navodnog nedopuštenog obavljanja poslova osiguranja i navodne utaje poreza. U fokusu: dodatni proizvodi „Stornoschutz“ (zaštita od otkaza, kod rezervacija hotela) i „Flexifly“ (kod letova), kojima klijenti uz doplatu dobivaju poboljšane mogućnosti otkaza odnosno promjene rezervacije.spiegel+3
Prema mišljenju upućenih „fanatično“ istražujući dresdenski državni odvjetnici Andreas Günthel i dr. Dirk Reuter iz Glavnog državnog odvjetništva Saske i njegove političke antikorupcijske jedinice INES (Integrirana istražna jedinica Saske) u tim proizvodima vide osiguranja za koja bi bila potrebna dozvola BaFin-a (Saveznog ureda za nadzor financijskih usluga), a uz to i optužbu za neuplaćeni porez na osiguranje i porez na dodanu vrijednost u milijunskim iznosima. Tagesschau 2016. sažima da se Unisteru predbacuje da je „bez dozvole BaFin-a obavljao poslove osiguranja“ i „u velikom stilu utajio porez“. I BILD te stotine drugih medija opširno izvještavaju. Wagner je na prvoj stranici BILD-a.
Istražitelji su se ujutro u 9 sati pojavili kod Wagnera u Leipzigu, u četvrti Gohlis, u njegovu malom stanu od 70 četvornih metara, pri čemu je državni odvjetnik Günthel, kako je Wagner kasnije pripovijedao upućenima, navodno rekao: dolje ga čeka zeleno kolce. Zatim je uslijedila lutalačka vožnja zatvorskim vozilom državnog odvjetništva kroz Njemačku. Wagner je Günthela pred osobama od povjerenja opisivao kao „visoko narcisoidnog“ i time, prema svojoj procjeni, „vrlo opasnog“.
Usporedno je 130 istražitelja u jutarnjim satima ušlo u Unister i zaposjelo poduzeće. U Unisteru se do kasno navečer nije znalo ni gdje je Wagner. Državno odvjetništvo nije dalo nikakve podatke. Osnivač je bio kao da ga je zemlja progutala. „To nas je podsjetilo na postupanje u Kini“, kaže jedan bliski Wagnerov prijatelj.
Uslijedile su još tri racije – kako je to Wagner doživio, „pretežno iz samovolje“. Državni odvjetnici navodno su oduzimali i stvari, tvrde diskove, za koje uopće nisu imali naloge za pretragu. Unatoč prigovorima državni odvjetnici na licu mjesta nisu se dali zaustaviti. „Arogantno su govorili da će zasad sve ponijeti, i sve tvrde diskove, a onda će se tu već naći i daljnji dokazi.“
Obrana: Werner, Dresenkamp, Botz, Titz, Sewtz, Mirko Richter
Unister angažira više specijaliziranih odvjetničkih ureda. Prema navodima upućenih, kaznenopravna obrana na kraju sve sudionike stoji oko dva milijuna eura. Osnivači nisu imali sklopljeno ni osiguranje od odgovornosti direktora (D&O osiguranje). Wagner ga je iz troškovnih razloga htio izbjeći.
Središnju ulogu ima odvjetničko društvo iz Kiela, Hamburga i Berlina Wiegert Werner Partner Partnerschaft mbB Rechtsanwälte Notare Complianceberater (LegalNord). U obrambenom podnesku od 268 stranica od 14. travnja 2015. dr. Ingmar Werner, Ulf Dresenkamp, Martina Botz i Franziska Titz zastupaju UNISTER GmbH kao sudionika u postupku oduzimanja imovinske koristi (Verfallsbeteiligte) u postupku Glavnog državnog odvjetništva u Dresdenu (posl. br. 391 Js 5713/13).
Podneskom se predlaže prekid postupka i upućivanje Saveznom ustavnom sudu (Bundesverfassungsgericht) pitanja je li § 140 Zakona o nadzoru osiguranja (Versicherungsaufsichtsgesetz, VAG) (kaznena odredba o nedopuštenom obavljanju poslova osiguranja) u skladu s čl. 103 st. 2 Temeljnog zakona (Grundgesetz, GG) (načelo određenosti) i čl. 20 st. 3 GG-a. Pojam „posao osiguranja“ navodno je toliko otvoren da „doseg i područje primjene“ za adresate norme poput Unistera nisu bili predvidivi; konkretizacija je navodno uslijedila samo kroz upravnosudsku, a ne kroz kaznenosudsku praksu.
O Flexiflyju obrana argumentira
O Flexiflyju je Unisterova obrana argumentirala: Flexifly je bio usluga promjene rezervacije, kod koje je obveza činidbe ovisila isključivo o odluci klijenta da promijeni rezervaciju – a ne o nastupu slučajnog događaja; nedostajao je za osiguranje tipičan „aleatorni element“. Proizvod nije kalkuliran prema „zakonu velikih brojeva“, nego „isključivo na temelju split-testova“ s ciljem da se zatraži najviša moguća premija – pristup stran osiguranju.
Flexifly se nudio isključivo u vezi s rezervacijama letova putem Unisterovih portala i stoga je bio nesamostalan sporedni dogovor uz ugovor o posredovanju putovanja; prihodi su činili samo jednoznamenkasti postotak ukupnog prometa.
O Stornoschutzu obrana upućuje na negativni atest (Negativtestat) nekadašnjeg Saveznog ureda za nadzor osiguranja (Bundesaufsichtsamt für das Versicherungswesen, BAV) od 20. ožujka 2002. za prethodni proizvod „Stornoservice“ društva Klasen Consulting GmbH, koje je Unister kasnije kupio za, kako se pričalo, 11 milijuna. Tadašnji dopis BaFin-a društvu Klasen Consulting (kurz-mal-weg.de) navodno je Stornoservice izričito svrstao kao sporedni dogovor za koji nije potrebna dozvola; nakon preuzimanja društva Klasen Unister je proizvod nastavio s tek marginalnim izmjenama, pa se stoga smjelo pouzdati u njegovu zakonitost.
U poreznom kompleksu obrana iznosi da je na prihode od Flexiflyja plaćen porez na dodanu vrijednost; u slučaju kvalifikacije kao osiguranja on bi se morao prebiti s eventualno dugovanim porezom na osiguranje, a porezna zabrana kompenzacije ne primjenjuje se zbog istovjetnosti činjeničnog stanja. Porezna šteta od gotovo 1,3 milijuna eura koju tvrdi sasko državno odvjetništvo zapravo je navodno znatno niža. Upućeni kažu: Glavno državno odvjetništvo navodno je namjerno htjelo „skupiti“ milijune kako bi pred Općinskim sudom (Amtsgericht) moglo zatražiti istražni zatvor. Državni odvjetnici to kasnije odbacuju.
Usporedno odvjetnik Sewtz iz odvjetničkog društva Zwanzig Hacke Meilke & Partner (Leipzig) zastupa osobno Thomasa Wagnera. U „Odbacivanju optužbi“ od 28. siječnja 2016. ističe da se Wagner pouzdao u negativni atest BAV-a, u procjenu internog pravnog odjela i u glavnog pravnog savjetnika Mirka Richtera; čak ni BaFin unatoč saznanjima godinama nije donio jasno rješenje o zabrani za Stornoschutz i Flexifly.
U daljnjem podnesku od 1. veljače 2016. Sewtz štetu koju je kazneni postupak prouzročio grupi Unister – među ostalim otkazani ugovori, ukinuti proizvodi, otkazani poslovi s investitorima, presječene kreditne linije – procjenjuje na oko 43,5 milijuna eura. Govori o učinku postupka koji ugrožava opstanak i nagovješćuje da je cijela stvar izvorno pokrenuta na poticaj jednog konkurentskog odvjetnika i „daljnjih aktera“. Saveznoj pokrajini Saskoj prijeti se zahtjevima za naknadu štete zbog istražnih postupaka ocijenjenih pretjeranima. U tom trenutku Wagneru preostaje još šest mjeseci života.
Od sindiciranog kredita do smrtonosnog rip-deala:
Kako su božićno pismo bankovnog konzorcija, posao s HanseMerkurom i eskalirajući vremenski pritisak odveli Thomasa Wagnera u bezizlazni lanac odluka
Do racije 11. prosinca 2012. Unister Holding GmbH vrijedio je kao internetski koncern s izvanredno snažnim novčanim tokom, s prometom u milijardama i do 2 milijuna putnika-klijenata godišnje, koji je svoje širenje uglavnom financirao iz operativnog poslovanja. Bankovno financiranje imalo je – s obzirom na veličinu poduzeća – iznenađujuće malu ulogu. U biti je postojao sindicirani (konzorcijski) kredit, koji se u dopisu banaka kasnije izričito naziva „Ugovor o kreditu od 28. studenoga 2011.“. Iznos je ondje iskazan kao ukupni iznos od izvorno 28.000.000 eura.
Od trenutka racije u onom legendarnom adventskom tjednu 11. prosinca 2012. poduzeće Unister doduše formalno nije osuđeno, ali je na tržištu kapitala već „žigosano“: kreditni odbori, odjeli za rizike i ugovorni partneri odjednom postavljaju pitanja koja prije nisu postavljana – i postavljaju ih s rokovima.
Ekonomski za Unister nije bilo odlučujuće toliko postojanje kredita od 28 milijuna eura koliko šok koji racija može izazvati u sustavu financiranja.
Božićno pismo od 21. prosinca 2012.: pošiljatelj, poveznica sa spisom, ultimatum
Samo deset dana nakon racije, 21. 12. 2012., Unister Holding GmbH u Leipzigu primio je dopis koji je formalno okončao financijsku normalnost.
Pošiljatelj je bio: UniCredit Luxembourg S.A.
2, boulevard Konrad Adenauer, L-2180 Luxembourg
Boîte postale 493, L-2989 Luxembourg
Telefon +352 4272-1, faks +352 4272-4500
Adresat je bio: Unister Holding GmbH – Geschäftsführung (uprava) –
Barfußgäßchen 11, D-04109 Leipzig
Faks +49 341 49288 59
U zaglavlju pisma kao kontakt-osoba navodi se: Sarah M., s izravnim telefonskim brojem (naveden u dokumentu). Pismo se poziva na prethodnu korespondenciju, osobito na dopis od 19. 12. 2012., na zahtjev za isplatu od 20. 12. 2012. te na „formalni zahtjev za odricanje (waiver)“.
Sadržajno je uvod jasna cezura. Banke doslovno pišu:
„Aktualni razvoj Vaše grupe poduzeća te, s našeg stajališta, nedostatna komunikacija s konzorcijem dovode do znatnog sužavanja temelja povjerenja.“
Slijedi konstatacija da bi iz tih događaja prema procjeni banaka mogle proizaći povrede konkretnih ugovornih točaka; daljnje provjere izričito se zadržavaju.
Odlučujuća je zatim konstrukcija razdoblja poštede, koja u konačnici predstavlja četverotjedni ultimatum. Konzorcij se izjavljuje spremnim „do 28. 1. 2013. ne izvoditi nikakva prava“ i „za 28. 12. 2012. dopustiti ponovno povlačenje sredstava“.
Ta se tolerancija veže uz uvjete, među kojima je podnošenje pravnog mišljenja (Legal Opinion) do 23. 1. 2013. o središnjim optužbama (među ostalim nedopušteno obavljanje poslova osiguranja, neuplaćivanje poreza na osiguranje, sigurnost podataka).
Odlučujući odlomak: zahvat u upravljanje i predložena nova uprava
Pismo postaje posebno eksplozivno ondje gdje banke pitanje menadžmenta izričito pismeno fiksiraju. One bilježe da je Thomas Wagner na telefonskoj konferenciji 20. 12. 2012. kao „mjeru za izgradnju povjerenja“ ne samo predložio da se menadžment proširi iskusnim CRO-om/CFO-om (direktorom za restrukturiranje/financijskim direktorom), nego je „kao signal prema van“ bio spreman i sam se povući iz uprave.
Neposredno zatim banke nude pomoć u traženju (privremenog) menadžmenta – i navode tri konkretna prijedloga „usuglašena u krugu banaka“, uključujući kontakt-osobe, adrese, telefon i e-poštu:
Management Link GmbH – kontakt-osoba: g. Christoph Burk
Nymphenburger Straße 21, 80335 München
Noerr Consulting AG – kontakt-osoba: g. Thomas Gole (tako navedeno u dokumentu), Charlottenstraße 57, 10117 Berlin
Roland Berger Strategy Consultants GmbH – kontakt-osoba: g. Klaus Kremers
Alt-Moabit 101b, 10559 Berlin
U toj kombinaciji – uskraćivanje povjerenja, provjera povrede ugovora, četverotjedno razdoblje poštede, obveza pravnog mišljenja i faktičko miješanje u upravu – leži strukturni lom. To je trenutak u kojem kreditni odnos postaje odnos moći.
Posljedica: banke uz ogradu, tržište kapitala zatvoreno
Prema svemu što se može iščitati iz kasnijeg razvoja, kredit od tog trenutka doduše nije automatski prestao, ali je politički i psihološki stavljen pod ogradu. Trećima je takvo pismo signal: ovo je poduzeće kojem čak i vlastite banke povjerenje daju samo na određeno vrijeme. Pristup klasičnom financiranju u takvom okruženju ne postaje veći, nego manji.
Put do HanseMerkura – i okruženje u kojem je nastao
Zašto se Thomas Wagner htio riješiti bankovnog konzorcija, kojim je kanalom osiguravatelj iz Hamburga ušao u igru – i koje su uloge imali politika i leipziški akteri
Božićno pismo bankovnog konzorcija od 21. prosinca 2012. za Thomasa Wagnera označilo je konačni raskid s predodžbom da bi se s Unisterom ubuduće još moglo postupati kao s normalnim korisnikom kredita. Uključene banke – UniCredit/HypoVereinsbank, Leipziger Sparkasse i Commerzbank – u njemu nisu samo odobrile vremenski ograničeno razdoblje poštede, nego su istodobno dokumentirale uskraćivanje povjerenja, provjeru mogućih povreda ugovora te konkretne zahvate u upravljanje (governance). To što je konzorcij čak poimence predložio privremene direktore jasno je pokazalo da je financiranju prijetio prijelaz u odnos kontrole.
Za Wagnera je to značilo „strukturnu ucjenjivost“, kako je više puta šokirano rekao jednom bliskom prijatelju koji je kod njega radio kao rukovoditelj. Dok god je više banaka djelovalo zajedno, svaka daljnja eskalacija – kritičan novinski članak, politička pitanja, novi aspekti istrage – mogla je pokrenuti lančanu reakciju. Wagner je polazio od toga da to stanje neće biti prolazno, nego trajno. Strateška posljedica stoga je glasila: bankovni konzorcij morao je biti u potpunosti zamijenjen.
Zašto se osiguravatelj činio alternativom
U tom kontekstu Wagner je ciljano tražio nebankovne partnere za financiranje. Prodaja poduzeća za njega nije dolazila u obzir, iako su postojale ponude od gotovo milijardu eura. Previše je jako bilo njegovo samopoimanje osnivača, previše se poistovjećivao sa svakodnevnim operativnim radom i razvojem novih projekata.
Unutar poduzeća stoga je sazrijevala druga misao: osiguravatelji slijede drukčiju logiku od banaka. Manje ovise o kratkoročnim ciklusima refinanciranja, procjenjuju instrumente osiguranja dugoročnije i reagiraju – barem isprva – manje refleksno na pojedinačne događaje u istrazi. Wagneru je osiguravatelj obećavao prije svega stabilnost i smanjenje broja aktera: jedan vjerovnik umjesto tri banke.
Kojim je kanalom ostvaren kontakt
Prema podudarnim prikazima iz okruženja Unistera, kontakt s HanseMerkurom nije ostvaren preko klasičnih financijskih posrednika, nego preko postojeće operativne poveznice: Unisterova ogranka Geld.de. Portal se godinama kretao u okruženju usporedbe osiguranja i financija i time je bio prirodna točka spajanja za osiguravatelje. Wagner je Geld.de u vremenskom okruženju tih događaja kasnije prodao za oko 12 milijuna eura, kako navode interni izvori.
U vezi s angažmanom HanseMerkura navodi se Dirk Westermann, tadašnji direktor Geld.de, kao središnji kanal kontakta. Iz okruženja Unistera kaže se da su preko tog postojećeg poslovnog odnosa pokrenuti razgovori. Westermann je raspolagao opsežnim poznavanjem branše; prije je bio zemaljski regionalni direktor u osiguravajućem društvu Signal Iduna. Za Wagnera je odlučujuća bila klasifikacija: nije tražio dopunu, nego zamjenu za bankovni konzorcij.
Zašto je Wagner želio posao s HanseMerkurom
S Wagnerova stajališta kredit HanseMerkura nudio je upravo ono što banke više nisu nudile: vrijeme bez ultimatuma. Posao je trebao konzorcij učiniti potpuno suvišnim. Zato je pregovaran u razmjerima koji su omogućavali zamjenu; upućeni govore o kreditnom volumenu od oko 50 milijuna eura.
Interno je to rješenje doživljeno kao oslobođenje. Okončalo je stanje trajne nesigurnosti i privremeno ponovno uspostavilo financijsku sposobnost djelovanja. Ovisnost međutim nije nestala, nego se koncentrirala – s tri banke na jednog osiguravatelja.
Politička pratnja i leipziški akteri na rubu
Usporedno s tim financijskim usmjeravanjima slučaj Unister ostao je politički prisutan. Pod vodstvom Rica Gebhardta (Die Linke), predsjednika kluba zastupnika stranke Die Linke u Saskom zemaljskom parlamentu od 2012. do 2024., klub Ljevice postavio je više malih zastupničkih pitanja o istragama protiv Unistera. To je od 2012. ključno organizirao leipziški zastupnik u zemaljskom parlamentu dr. Volker Külow (Die Linke), koji se rano javno i interno bavio Unisterom. Cilj je bio uspostaviti transparentnost o stanju postupaka i postupanju vlasti.
Iako su odgovori, očekivano, ostali ograničeni, ta su pitanja pridonijela tome da je slučaj trajno praćen u parlamentu – dodatni čimbenik u prostoru javnog pritiska. Gebhardt je s dijelom svog kluba posjetio i tadašnjeg Unisterova šefa komunikacija u leipziškoj ulici Barfußgässchen. Stvar će i dalje pratiti, govorilo se, čemu su se u UNISTER-u radovali.
Političku pratnju u krizi znali su cijeniti. Nije bez razloga kasnije kao direktor pristupio bivši glasnogovornik vlade Tiringije Peter Zimmermann, „koji međutim de facto uz Wagnera nije imao baš mnogo reći“, smatra jedan upućeni gledajući unatrag. Prema Wagnerovim zamislima trebao je, među ostalim, savjetovati aktualnog šefa komunikacija i njegov tim, što se interno nije uvijek smatralo posve jednostavnim, jer je svaka strana imala svoje predodžbe, a Wagner je želio da obje što bolje surađuju.
U međuvremenu se Unisteru priključivalo sve više osoba koje dotad operativno nisu bile vidljive. Među njima je bio i leipziški poduzetnik u nekretninama Steffen Göpel, koji se rado daje slaviti na golf humanitarnim događanjima.
Uloga Steffena Göpela i financijskog vodstva
Već u prosincu 2014. Wagner je, prema prikazu Leipziger Volkszeitunga, potražio kontakt s leipziškim poduzetnikom u nekretninama Steffenom Göpelom. Göpel, osnivač GRK Holdinga, vrijedio je kao bliski pouzdanik Daniela Kirchhofa, dugogodišnjeg odgovornog za financije i suvlasnika Unistera. Kirchhof je godinama imao središnju ulogu u strukturi holdinga i u financijskim odlukama.
Wagner je Göpelu navodno iznio konkretan prijedlog: za kratkoročni kredit od četiri milijuna eura bio je spreman platiti kamate u iznosu od milijun eura. Göpel je dobio natrag svoj kapital uvećan za kamate i preko svoje Opus 30 Vermögensverwaltung (društva za upravljanje imovinom) povremeno je bio suvlasnik Unister-Holdinga s pet posto. Wagner je kasnije govorio o lihvarskim kamatama, ali je na sudu izgubio i morao platiti. Taj je ulazak kasnije ponovno poništen.
Za kontekstualizaciju je odlučujuće: Göpel nije nastupao kao operativni donositelj odluka i nije preuzeo nikakvu upravljačku funkciju – to je navodno izričito odgovaralo i Wagnerovoj volji. Njegova se uloga ograničavala na ulogu kratkoročnog vanjskog kreditora u nižem milijunskom rasponu. To što je Wagner nakon spora oko modaliteta otplate i udjela izjavio da s Göpelom ne želi više poslovati naglašava narušenost financijskih odnosa.
Göpelov kredit time nije bio iznimka, nego izraz sustava u kojem je Unister već prije angažmana HanseMerkura likvidnost sve više morao organizirati preko osobnih mreža i skupih privremenih rješenja. Interno je Wagner Göpela navodno žestoko izgrdio, što se Göpelu navodno nije svidjelo, govori se do danas u poduzećima-sljednicima Unistera.
Kada osiguravajuće društvo HanseMerkur iz Hamburga u studenome 2015. kredit Unisteru od 50 milijuna eura proglasi dospjelim i ne produlji ga, za Wagnera počinje utrka s vremenom. Izbija panika. Na kraju stoji njegova smrt.
Odlučujući nedostatak rješenja s osiguravateljem pokazao se kada je angažman javno problematiziran. S istaknuto postavljenim člankom Heinz-Rogera Dohmsa u Handelsblattu („Unruhe bei Hanse Merkur – Millionenkredit an Portalbetreiber Unister wackelt“ – Nemir u HanseMerkuru: milijunski kredit operateru portala Unister se klima, 29. listopada 2015.) percepcija se naglo promijenila. Za osiguravatelja je javno raspravljani, potencijalno za odgovornost relevantan kreditni angažman nešto temeljno drukčije od diskretnog strateškog partnerstva.
Interna ponovna procjena naposljetku je dovela do proglašenja kredita od 50 milijuna eura dospjelim u studenome 2015., odnosno Wagneru je priopćeno da kredit neće biti produljen. To je mjesecima visjelo u zraku, ali Wagner je dotad uvijek polazio od toga da HanseMerkur u ovim nimalo lakim vremenima neće pustiti Unister da padne.
Kada je postalo jasno da su Hamburžani Unister gurnuli do ruba ponora, u Unisterovoj upravi izbila je panika. Istodobno su se ljutili jer su interne informacije iz knjigovodstva uvijek iznova procurile do Handelsblatta. Neki su pritom sumnjičili okruženje bivšeg financijskog direktora Daniela Kirchhoffa, kojeg je Wagner neukusno izbacio, koji je to međutim uvijek iznova odbacivao. Također je jedan odvjetnik iz vlastitog pravnog odjela prebjegao Glavnom državnom odvjetništvu kao „krunski svjedok“. Bio je član SPD-a (Socijaldemokratske stranke Njemačke) i s jednim „drugom“ iz stranke, državnim odvjetnikom, razmjenjivao je povjerljive e-poruke u vezi s Unisterom.
To što je Peter Ludwig, tada član uprave osiguravajućeg društva HanseMerkur i unutar koncerna kao i u branši percipiran kao arhitekt posla s Unisterom, napustio društvo upravo u onoj fazi u kojoj se odlučivalo o produljenju ugovora s Unisterom, nije prošlo nezapaženo na financijskoj sceni. Iz okruženja HanseMerkura moglo se ispod ruke čuti da njegov odlazak nije bio dobrovoljan, dok je osiguravatelj prema van govorio o „sporazumnom razlazu“. To naglašeno trijezno čitanje bilo je u jasnoj suprotnosti s internim procjenama, a promatrači branše protumačili su ga kao jasan signal strateške promjene kursa.
Za Thomasa Wagnera taj je rez imao neposredne i duboke posljedice. Odlaskom te osobe presušila je posljednja pouzdana opcija financiranja koja je još postojala mimo potpune prodaje poduzeća. Takav je korak Wagner do samog kraja uvijek iznova strogo odbijao, iako su konzultanti u kući slijedili i tu opciju. Wagner sa samo 37 godina i dalje nije želio ispustiti kontrolu iz ruku, želio je sačuvati svoj položaj na čelu koncerna.
Suputnici i prijatelji opisuju ga u toj fazi i dalje kao središnju točku oslonca poduzeća, s kojim se vrlo rado surađivalo i zbog čega ne bi baš rado vidjeli da Wagner proda. Thomasa Wagnera opisuju i danas još uvijek kao izvanredno kreativnog, analitički oštrog internetskog poduzetnika, koji je naravno bio, i morao biti, obilježavajući i zahtjevan, ali i sam izvanredno produktivan. Uglavnom je u Barfußgässchen u Leipzigu, matičnu kuću Unistera, stizao tek oko 9.30 sati, ali je često ostajao šest dana u tjednu, ponekad i nedjeljom do 23 sata navečer ili dulje.
Proljeće 2016.: rekordi – i šutnja
U travnju 2016., samo nekoliko mjeseci prije ljeta 2016., Versicherungsbote u prilogu „Hanse Merkur: Alles toll, Schweigen zu Unister“ (Hanse Merkur: sve je sjajno, šutnja o Unisteru) dokumentirao je upadljiv raskorak između rekordne komunikacije i šutnje o kreditu Unisteru. HanseMerkur je za 2015. objavio rast viška prihoda s 51 na 62 milijuna eura, prihode od premija veće od dvije milijarde eura i rast u više grana – ali se nije očitovao o medijski praćenom zajmu Unisteru od oko 50 milijuna eura.
To je prije svega pokazalo jedno: HanseMerkur gospodarski nije bio pritjeran uza zid. Šutnja je bila strategija, a ne nužna obrana. Samo je Unister kratkoročno provedenim stvarnim proglašenjem dospjelosti cjelokupnog iznosa kredita od gotovo 50 milijuna eura bio debelo stavljen pod pritisak i doveden do posrtanja.
Proglašenje dospjelosti, hitna otplata i eskalirajući vremenski pritisak
Nakon proglašenja dospjelosti Wagner je u nekoliko tjedana prikupio oko 15 milijuna eura, koje je doznačio HanseMerkuru kako bi dobio na vremenu. Prema podudarnim prikazima iz okruženja to je uspjelo samo objedinjavanjem interne likvidnosti: gotovine u blagajnama, novčanih tokova, zamrznutih proračuna i odgođenih izdataka. Bila je to kupnja vremena, a ne oslobađajući udarac. Oko 35 milijuna eura ostalo je otvoreno do njegove smrti u srpnju 2016.
Usporedno se zaoštravao operativni pritisak. Focus je nakon pada zrakoplova u srpnju 2016. izvijestio da je Unister prema Googleu imao oko deset milijuna eura otvorenih dugovanja – naznaka koliko su performance promet i marketinški troškovi dodatno opterećivali likvidnost. U takvoj situaciji često je dovoljan još jedan vanjski impuls da situacija prijeđe u stečajnopravnu krizu. Ipak, Unisterovi zaposlenici to su vidjeli i vide do danas relativno: u vršnim mjesecima Unister je Googleu doznačivao nešto više od 12 milijuna eura mjesečno, tijekom godine do 150 milijuna eura – i to znatno dulje od 10 godina. Govorimo dakle o milijardskim iznosima koji su tijekom godina otišli Googleu. Unister je globalno bio među najvećim Googleovim oglašivačima. Tome su se pridruživali godišnji neto oglašivački izdaci od 25 do 35 milijuna eura za RTL Group ili prije toga za Sat.1 Group, s kojima se dugo vrlo dobro surađivalo.
Zabluda od 240 milijuna eura: sječa bez ekonomskog razuma
Tragedija 14. srpnja 2016. danas, deset godina kasnije, može se izraziti jednim neumoljivim brojem: 240 milijuna eura. To nije teorijska vrijednost iz prašnjavih spisa, nego stvarna cijena koju je poljski WP Holding (Wirtualna Polska) u travnju 2025. platio za preuzimanje Invia Group – tehnološke jezgre starog Unisterova putničkog carstva. To je konačan dokaz da je Thomas Wagner sjedio na golemom digitalnom blagu dok je za fantomski zajam od 15 milijuna eura riskirao život.
Već godinu dana prije pada atmosfera je bila zatrovana. Pod naslovom „Ab in den Irrsinn“ (U ludilo) autori SPIEGEL-a Isabell Hülsen, Martin U. Müller i Marcel Rosenbach u lipnju 2015. pogođeno su konstatirali: „Sada se tvrtka sama rastavlja, njezini su vlasnici beznadno posvađani.“ Autori su opisali klimu nepovjerenja koja je Wagnera tjerala u izolaciju.
Upravo je ta izolacija kasnije postala smrtonosna zamka, kada je HanseMerkur pojačao pritisak i kredit naposljetku u akciji „preko noći“ u studenome 2015. kratkoročno proglasio dospjelim – otprilike pola godine kasnije Thomas Wagner bit će mrtav, poginuo jer je u odvažnoj akciji u Veneciji očajnički pokušao HanseMerkuru vratiti posljednjih oko 35 milijuna eura.
U toj fazi u Unisteru su bili zahvalni na političkoj podršci, ali istodobno i iskreno začuđeni što je već dobre tri godine dolazila upravo pretežno od političara leipziške i saske stranke DIE LINKE. Iz drugih političkih tabora pomoć je bila znatno manja ili je posve izostala, od leipziškog ili saskog FDP-a nije stigla nikakva podrška. Za predstavnike stranke DIE LINKE bilo je jasno da žele pokušati pokrenuti sve poluge koje su kao političari imali kako bi Unister kao poduzeće spasili kao „istočnonjemački projekt-svjetionik“ – nošeni političkom naklonošću, ali bez ekonomske probojne snage koja bi još mogla zaustaviti eskalaciju.
Uloga leipziškog gradskog vijećnika Reinera Engelmanna i saskog zastupnika u zemaljskom parlamentu dr. Volkera Külowa (DIE LINKE)
Još prije debakla s HanseMerkurom, neposredno nakon legendarne racije u leipziškoj ulici Barfußgässchen i u vanjskim uredima Unistera, leipziški gradski vijećnik Reiner Engelmann i saski zastupnik u zemaljskom parlamentu dr. Volker Külow (obojica DIE LINKE) 2013. su u iskrenom nastojanju oko lokacije tražili izlaze. S pratnjom su se pojavili kod Unisterova šefa komunikacija. Sa sobom su doveli IT stručnjaka, potencijalnog novog direktora Unistera (Andreasa Prokopa) i još nekoliko stručnjaka. Nisu tražili samo razgovor, nego su ponudili i konkretnu pomoć. To su u Unisteru vrlo cijenili.
Sastanak s Oliverom Bechstaedtom, dr. Volkerom Külowom i bivšim Unisterovim šefom komunikacija radi sondiranja mogućih pomagača kako bi se mogao isplatiti kredit HanseMerkura
Godinama kasnije, u siječnju 2016., ponovno je aktivirana leipziška mreža. Dr. Volker Külow uspostavio je kontakt s poduzetnikom u nekretninama Oliverom Bechstedtom, koji je proaktivno ponudio podršku u traženju kapitala kako bi Thomasa Wagnera izveo iz eskalirajuće situacije s HanseMerkurom. Na Bechstedtovu molbu Külow je stupio u kontakt s Unisterom – konkretno, javio se tadašnjem šefu komunikacija – i prenio ponudu. U siječnju 2016. u Bechstedtovim leipziškim prostorijama došlo je do sastanka Olivera Bechstedta, njegova brata, dr. Volkera Külowa i bivšeg šefa komunikacija i glasnogovornika koncerna Unister.
Za razumijevanje događaja koji slijede odlučujući je kontekst: bivši odgovorni za komunikaciju Unistera u to vrijeme više nije operativno radio za poduzeće. Od svibnja 2015. radio je u stalnom radnom odnosu u Karlsruheu i na razgovor u Leipzig došao je isključivo privatno. U tom se okviru razgovaralo o mogućem iznosu kredita od 20 do 25 milijuna eura. Više za Unister tim putem izričito nije dolazilo u obzir, jer su sredstva bila predviđena prije svega za podmirenje obveza prema HanseMerkuru.
Bivši Unisterov šef komunikacija došao je na razgovor biciklom i na povratku u Barfußgässchen telefonski je Thomasu Wagneru opisao svoj dojam. Kontakt bi mogao biti načelno zanimljiv, glasila je njegova oprezna procjena. Istodobno je jasno dao do znanja da ne može procijeniti održivost i ozbiljnost navedenih kontakata. Spomenuti su, među ostalim, mogući kontakt s financijerom u Kini (koji je, kako se kasnije pokazalo, tražio 25 posto kamata, što Wagner nije htio platiti), kao i ime Carsten Maschmeyer – o tome ne može ništa reći, tim više što se o samom Oliveru Bechstedtu na internetu moglo naći tek malo pouzdanih javnih informacija. Načelno je ipak savjetovao krajnji oprez.
Ubrzo nakon toga ipak je došlo do izravnog sastanka Wagnera i Bechstedta. Ono što bivši šef komunikacija nije znao: u pozadini su se razvijale daljnje niti razgovora, o kojima ga Wagner više nije obavještavao. Tu se dogodio odlučujući, tragični lom. Dok je šef komunikacija polazio od jednokratnog, opreznog uspostavljanja kontakta, dinamika iza kulisa već je krenula drugim smjerom. Temelj za kasniji, razorni rip-deal u Veneciji bio je postavljen.
Wagneru je u tom trenutku preostalo još samo oko šest mjeseci života.
Zamka rip-deala, vjerojatno inscenirana u Leipzigu preko kontakata iz podzemlja, kreće svojim tijekom
Gonjen strahom za svoje životno djelo i nadom u brzu zamjenu HanseMerkura, Thomas Wagner naposljetku se oglušio na izričita upozorenja – kako bliskih suputnika, tako i ekonomista zaposlenih u Unisteru. Pritom je nužno jedno središnje pojašnjenje: Wagner nije osobno vodio sve kontakte. Više razgovora pokrenuto je preko menadžera iz okruženja Unistera, koji su po njegovu nalogu sondirali i pripremali potencijalne putove financiranja.
Preko Olivera Bechstedta i jednog mogućeg financijskog kontakta kojeg je on naveo, Karstena Keunea (diplomirani ekonomist Karsten Keune), taj je lanac najprije vodio do financijskog posrednika Heinz-Horsta Becka – i naposljetku do Wilfrieda Schwättera iz Unne. Schwätter je kasnije u vezi s venecijanskim rip-dealom nad Thomasom Wagnerom osuđen na kaznu zatvora od četiri godine i šest mjeseci zbog prijevare. On je Wagneru preporučio lik „Levy Vass“ kao mogućeg financijera.
Upućivanje: DER SPIEGEL: „Dubioses Darlehensgeschäft Erster Verdächtiger im Betrugsfall Unister sitzt in Untersuchungshaft“ (Sumnjiv posao sa zajmom: prvi osumnjičeni u slučaju prijevare Unister u istražnom zatvoru), Isabell Hülsen, 13. 8. 2016.
Lik umjetnika prijevare „Levy Vass“ predstavljen je Thomasu Wagneru kao izraelski milijarder i trgovac dijamantima: međunarodno umrežen, diskretan, imućan. Kasnije se međutim ispostavilo da je „Levy Vass“ nastupao s krivotvorenim putovnicama. Prema iskazima svjedoka kretao se preko granica, među ostalim u Sloveniji i Italiji, koristio više identiteta i mijenjao ime, državljanstvo i podrijetlo ovisno o mjestu, hotelu i sugovorniku. Te svjesno fleksibilno držane legende očito su služile tome da se glumi ozbiljnost, stvori povjerenje i kriminalni rip-dealovi učine uvjerljivima i prihvatljivima.
Pritom je zanimljiva jedna ranija paralela: već dvije godine prije jedna je osoba tadašnjem Unisterovu šefu komunikacija pričala o navodno diskretnom izraelskom milijarderu i trgovcu dijamantima koji bi mogao pomoći Unisteru. Taj trag nije dalje praćen. Šef komunikacija odmahnuo je rukom i jasno dao do znanja da se u takve konstrukcije ne upuštaju. Daljnji kontakti tada nisu ostvareni – motiv se međutim kasnije ponovno pojavio na koban način.
Borba za moć nakon pada zrakoplova
Nakon pada zrakoplova s Thomasom Wagnerom 14. srpnja 2016. iznad Slovenije preostale strukture koncerna raspadaju se u najkraćem roku. Nedostaje osnivač, glavni suvlasnik i strateška točka oslonca – a s njim i svaki povezujući autoritet. Pokušaji posredovanja među suvlasnicima propadaju, fronte se brzo ukrućuju.
S jedne strane formira se tabor oko Christiana Schillinga, suosnivača Unistera, roditelja Thomasa Wagnera te suvlasnika Sebastiana Gantzkowa. Gantzkowa je Wagner oko 2011. pokušao ponudom otpremnine od oko 12 milijuna eura istisnuti iz operativnog poslovanja, ali je on ostao suvlasnik. Taj se tabor nakon Wagnerove smrti suočava s novom stvarnošću: gotovo 50 posto udjela, prije u rukama osnivača, sada se iznenada nalazi kod njegovih roditelja – s prebivalištem u Dessauu, učiteljice i inženjera, bez operativnog iskustva ili pripreme za poduzetničku rukovodeću ulogu. U Unisteru se nikada nisu pojavljivali.
S druge strane stoje Daniel Kirchhof, dugogodišnji rukovoditelj u financijskoj funkciji u Unisteru, te Andreas Prokop, koji je ranije obnašao direktorske funkcije u koncernu, u tu ga je ulogu doveo sam Wagner, ali je kasnije ponovno istisnut iz operativne odgovornosti. Kirchhof i Prokop i nakon Wagnerove smrti pokušavaju spriječiti stečaj, jer i dalje vide mogućnosti djelovanja mimo likvidacije. Kako bi kanali razgovora ostali otvoreni, uključuju – kao već u ranijim kriznim fazama – ponovno bivšeg voditelja korporativnih komunikacija kao posrednika. Već 15. srpnja 2016., dan nakon pada zrakoplova, dolazi do sastanka u troje u zračnoj luci Leipzig. Pokušaj posredovanja među taborima ostaje bezuspješan. Povjerenje više ne postoji. U taboru protiv Kirchhofa nakon smrti Thomasa Wagnera i Olivera Schillinga vlada emocionalna pustoš.
Ubrzo nakon toga pokreće se stečaj. Tabor oko Wagnerovih roditelja prevladava zahvaljujući, ukupno gledano, većini u krugu suvlasnika.
S njim se odnosi moći ponovno pomiču. U tom se kontekstu ponovno pojavljuje lik kojeg je Thomas Wagner u veljači 2016. istisnuo iz poduzeća: Boris Raoul, bivši direktor FTI-ja. U konstrukciji-sljednici Unisterova putničkog poslovanja, koja se kasnije pretapa u Invia Group, Raoul se u nastavku smatra središnjom figurom moći. Prema podudarnim opisima instaliran je ključno zaslugom vodećih Unisterovih osoba, koje se nisu uvijek slagale s Thomasom Wagnerom, prije svega preko paketa udjela Wagnerovih roditelja, koji se s obzirom na složenost koncerna i novu odgovornost oslanjaju na vanjsko vodstvo.
Borba za moć time ne završava naglo, nego neprimjetno prelazi u novi poredak – poredak u kojem više ne odlučuje osnivač, nego oni koji su nakon sloma stekli pristup strukturama, udjelima i prevlasti nad tumačenjem.
Dokaz vrijednosti nakon stečaja – 240 milijuna eura – i neuspjeh istraga
Prodaja ključnih putničkih portala iz nekadašnjeg Unisterova svemira 2025. više je od zakašnjelog izlaska (exita). To je objektivan dokaz ekonomske supstancije koja je postojala već 2016..
Invia Group prodaje, među ostalim, nekadašnji putnički vodeći brod ab-in-den-urlaub.de za oko 240 milijuna eura poljskom WP Holdingu.
Za usporedbu: 2016. ista je imovina iz stečaja prodana za samo 80 do 100 milijuna eura – pod masivnim vremenskim pritiskom, u toksičnom okruženju i bez realne mogućnosti da se prikažu tržišne vrijednosti. Razlika nije u proizvodu, nego u okvirnim uvjetima.
Posao iz 2025. trijezno pokazuje: Unister nije bio bezvrijedno poduzeće. Stečaj nije bio nužna ekonomska posljedica, nego rezultat sustava u kojem su vrijeme, povjerenje i prostor za djelovanje oduzeti istodobno.
Nerazjašnjeni kompleks rip-deala oko gangstera Levyja Vassa i potpuni neuspjeh Glavnog državnog odvjetništva Saske
Usporedno s tom ekonomskom ponovnom procjenom jedan središnji kaznenopravni kompleks ostaje nerazjašnjen do danas: rip-deal gangstera Levyja Vassa i njegove međunarodne zločinačke bande nad Thomasom Wagnerom, koji je uzročno odgovoran za slom Unistera, jer je u njegovoj posljedici poginuo osnivač i internetska zvijezda Thomas Wagner.
Prema podudarnim opisima iz okruženja Unistera i kasnijih poduzeća-sljednika postojali su konkretni istražni tragovi o Levyju Vassu:
audiosnimke, videosnimke te svjedokinja koja se izričito ponudila da bude na raspolaganju za izradu fotorobota. Ipak nije došlo ni do javne potrage ni do izrade fotorobota. Osim toga postoji DNK Levyja Vassa, pronađen na potpisanom „ugovoru o zajmu“ koji je Vass u Veneciji predočio Thomasu Wagneru na obostrani potpis i koji je pronađen u Wagnerovu plavom ruksaku nedaleko od srušenog zrakoplova u Sloveniji. Vidljivog pritiska potrage nije bilo. Začuđujuće.
Nadležno je bilo Glavno državno odvjetništvo Saske – ono tijelo koje je prije toga godinama sa znatnim, strastvenim žarom vodilo istragu protiv Unistera. Iz perspektive mnogih sudionika i promatrača ta neravnoteža do danas djeluje iritantno: maksimalan istražni pritisak na poduzeće, a istodobno upadljiva suzdržanost u rasvjetljavanju kompleksa zločina koji je bio središnji za daljnji tijek događaja.
„Tu nešto ne štima“ – dojam koji ostaje
Do danas se u razgovorima s bivšim odgovornim osobama Unistera i akterima iz poduzeća-sljednika uvijek iznova čuje ista rečenica: „Nešto tu smrdi do neba.“
Pritom se ne misli na dokazanu optužbu, nego na trajnu sumnju – u to zašto postojeći istražni tragovi nisu dosljedno praćeni, zašto je javna potraga izostala i zašto upravo u toj odlučujućoj točki nije bilo vidljive eskalacije.
Ta otvorena praznina do danas stoji u prostoru. Oštro je u kontrastu s intenzitetom kojim se prije toga postupalo protiv poduzeća – i gledano unatrag pojačava dojam da nisu sva relevantna pitanja postavljena s jednakom dosljednošću.
Srž proturječja
Slučaj Unister time nije samo priča o stečaju i gubitku vrijednosti. To je i priča o državnom djelovanju – i propuštanju.
Dok se ekonomski supstancijalan koncern pod pritiskom raspada i godinama kasnije dalje prodaje za 240 milijuna eura, središnja kriminalna pozadina jednog odlučujućeg trenutka ostaje nerazjašnjena do danas.
Upravo to proturječje ne dopušta da se slučaj smiri ni deset godina nakon smrti Thomasa Wagnera.
Pogreb Thomasa Wagnera na gradskom groblju u Dessauu (savezna pokrajina Saska-Anhalt, Njemačka) pokazuje koliko duboko jazovi sežu i nakon njegove smrti.
Kada se brojni bivši rukovoditelji i suputnici Unistera – prema opisima nazočnih nekoliko desetaka njih – okupe na komemoraciji na Gradskom groblju u Dessauu u ljeto 2016., ponovno izlaze na vidjelo različiti tabori.
Dio nazočnih prema van djeluje distancirano, dijelom pribrano, dijelom upadljivo trijezno. Promatrači to pripisuju tome da je već za Wagnerova života došlo do teških osobnih i poslovnih razilaženja ili su takvi sukobi barem visjeli u zraku. U više slučajeva radilo se pritom o temeljnim pitanjima smjera, pitanjima moći, ali i o znatnim financijskim interesima.
S druge strane stoje oni koji su Wagneru ostali lojalni do kraja i njegovu smrt doživljavaju kao osobni i poslovni gubitak. Prema podudarnim opisima sudionika emocionalne su razlike jasno vidljive. Dok neki rukovoditelji mrtvačnicu napuštaju razmjerno opušteno, dijelom čak smijući se, drugi jedni drugima plačući padaju u zagrljaj.
Među njih prema navodima nazočnih spadaju, među ostalim, Christian Schilling i bivši voditelj korporativnih komunikacija Unistera. Potonji – kako izvještava više sudionika – nije bio pozvan na komemoraciju u Leipzigu, kao ni drugi bliski Wagnerovi suputnici. I to promatrači ocjenjuju kao izraz trajnih napetosti i formiranja tabora.
Pogreb tako postaje manje trenutak pomirenja, a više tiho zrcalo onoga što je obilježilo koncern u njegovim posljednjim godinama: duboki lomovi, neriješeni sukobi i borba za moć koja se ni pred licem smrti potpuno ne smiruje.
Završni akord: kritika lista Frankfurter Allgemeine Zeitung na račun masivnih istražnih postupaka – i otvoreno pitanje razmjernosti
Aspekt koji se u osvrtu na slučaj Unister i smrt Thomasa Wagnera ne može zanemariti jest rana i neuobičajeno oštra kritika nadregionalnog gospodarskog tiska na račun postupanja saskog pravosuđa. Dana 5. siječnja 2013. Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je zapažen prilog u kojem je Unisterovu raciju od 11. prosinca 2012. i mjere koje su uslijedile izričito ocijenio „nerazmjernima“.
FAZ je pritom kritizirao osobito „istrčavanje državnog odvjetništva“, koje je u tom obliku navodno odobrio Visoki zemaljski sud u Dresdenu (Oberlandesgericht Dresden), kao i angažman Integrirane istražne jedinice Saske (INES). Ta saska posebna jedinica, u kojoj prema FAZ-u surađuju državni odvjetnici, porezni istražitelji i kriminalistički službenici, već je i prije bila na udaru kritika zbog svog postupanja u gospodarskim postupcima. U slučaju Unister ta se kritika prema mišljenju FAZ-a posebno zgusnula.
Konkretno, list nije prigovarao samo opsegu racije, u kojoj je prema medijskim navodima bilo angažirano oko 130 službenika, nego i višednevnom istražnom zatvoru trojice vrhunskih Unisterovih menadžera, koji se dijelom izvršavao čak i tijekom božićnih blagdana u Dresdenu, udaljenom oko 110 kilometara. FAZ je pritom postavio pitanje zašto zatvaranje nije moglo biti provedeno i u sjedištu tvrtke u Leipzigu, te je izričito problematizirao otežan pristup odvjetnicima i članovima obitelji, povezan s premještanjem u Dresden.
Posebno je zanimljivo poreznopravno kontekstualiziranje koje je FAZ u tom kontekstu proveo. U svom prilogu naveo je da Unister svoj Stornoschutz nije smatrao uslugom osiguranja i stoga nije uplaćivao porez na osiguranje – ali je umjesto toga Poreznom uredu plaćao porez na dodanu vrijednost od 19 posto. Doslovno je list argumentirao da bi se, čak i ako se pretpostavi da je pravna kvalifikacija organa progona točna – što je u tom trenutku izričito još bilo otvoreno –, stvarna fiskalna šteta u najboljem slučaju ograničila na pretporez, koji se može prebiti s porezom na dodanu vrijednost, ali ne i na potpuno izgubljen porez u milijunskim iznosima.
Time FAZ nije doveo u pitanje samo dimenziju optužbi, nego i razmjernost primijenjenih kaznenoprocesnih sredstava. U ukupnom pregledu, glasio je zaključak lista, postupanje saskog pravosuđa znatno je diskreditiralo Unister, a da u tom trenutku nije postojalo sudsko razjašnjenje središnjih pravnih pitanja.
Ta rana i neuobičajeno jasna kritika vodećeg njemačkog gospodarskog podlistka gledano unatrag predstavlja važan kontrapunkt kasnijem lancu eskalacije. Ona jasno pokazuje da slučaj Unister od početka nije bio samo pitanje mogućih povreda zakona, nego i rasprava o mjeri, učinku i posljedičnim štetama državnog djelovanja – upravo prema poduzeću koje se s povremeno oko 1.900 zaposlenika ubrajalo među najveće privatne poslodavce istočne Njemačke.
Deset godina nakon pada zrakoplova kod Ajdovščine time ne ostaje samo sjećanje na smrtonosni let, propali pokušaj spašavanja i razbijeno poduzeće. Otvoreno ostaje i temeljno pitanje je li rana eskalacija – pravno dopuštena ili ne – bila ekonomski, društveno i naposljetku i ljudski razmjerna. Slučaj Thomas Wagner i Unister time nije samo priča o poduzetničkom usponu i padu, nego i školski primjer o moći istraga, učinku javnih optužbi i krhkosti složenih modela financiranja kada je povjerenje jednom uništeno.
Ajdovščina: profil leta, vrijeme, strukturni lom horizontalnog stabilizatora
Članak „Končno poročilo o letalski nesreči pri Ajdovščini razkriva več nepravilnosti“ (hrvatski: „Završno izvješće o zrakoplovnoj nesreći kod Ajdovščine otkriva više nepravilnosti“) 8. 10. 2020. sažima izvješće Služba za preiskovanje letalskih, pomorskih in železniških nesreč in incidentov (slovenske Službe za istraživanje zrakoplovnih, pomorskih i željezničkih nesreća i incidenata).24ur
Putanja leta i radijska komunikacija:
Polazak Venecija, 14. 7. 2016., 10.16 sati, odredište Leipzig – „14. julija 2016 ob 10.16 so pilot in trije potniki vzleteli z letališča v Benetkah, cilj pa je bilo letališče v Leipzigu“ (hrvatski: „14. srpnja 2016. u 10.16 sati pilot i tri putnika poletjeli su iz zračne luke u Veneciji, a odredište je bila zračna luka Leipzig“).24ur
Pilot prijavljuje let prema pravilima IFR (Instrument Flight Rules – pravila instrumentalnog letenja), plan leta dostavlja se KZPS-u (Kontrola zračnega prometa Slovenije, slovenska kontrola zračnog prometa), a slovenska kontrola zračnog prometa preuzima zrakoplov u 10.45 sati.24ur
Već pri ulasku u slovenski zračni prostor ruta odstupa od plana: „Že pri vstopu je bilo prvo odstopanje od prijavljenega načrta poleta, saj je pot odstopala“ (hrvatski: „Već pri ulasku bilo je prvo odstupanje od prijavljenog plana leta, jer je ruta odstupala“).24ur
Na upit pilot objašnjava da izbjegava područje zaleđivanja: „73-letni pilot sporočil, da se je izogibal območju zaledenitve“ (hrvatski: „73-godišnji pilot javio je da izbjegava područje zaleđivanja“).24ur
Kada Piper premaši odobrenu visinu, kontrolor traži provjeru visine leta: „Preveriti vaš nivo leta, meni kaže indikacijo nivoja leta na 135 (13500 čevljev)“ (hrvatski: „Provjerite svoju razinu leta, meni pokazuje razinu leta 135“). Pilot odgovara: „ok, malo se bomo spustili, a imamo težave z zaledenitvijo, tako da če bi bilo možno, bi ostali na tem nivoju še nekaj časa“ (hrvatski: „u redu, malo ćemo se spustiti, ali imamo problema sa zaleđivanjem, pa bismo, ako je moguće, još neko vrijeme ostali na toj razini“).24ur
U 10.52 sati slijedi posljednja radijska poruka: „Mayday, mayday“ – nakon toga kontrolori gube kontakt.24ur
Vremenske prilike:
Istraga opisuje vrijeme kao „nestanovitno“ (nestabilno). Na ruti od Venecije prema Sloveniji bilo je „nekaj nizke oblačnosti“ (nešto niske naoblake), nad jugozapadnom Slovenijom stvarali su se konvektivni oblaci, a vidljivost je bila „padavine in oblake močno zmanjšana“ (oborinama i oblacima jako smanjena). Temperatura je iznad otprilike 2.700 metara bila ispod nule; u jakim pljuskovima granica zaleđivanja mogla se još spustiti.24ur
U zračnom prostoru vladali su uvjeti koji su pružali „ugodni pogoji za nastanek zmernih do močnih vertikalnih gibanj, zmerne do močne turbulence in zmernih do močnih zaledenitev na višinah med 8500 do 20.000 čevljev (2600–6100 metrov)“ (hrvatski: „povoljne uvjete za nastanak umjerenih do jakih vertikalnih gibanja, umjerene do jake turbulencije i umjerenog do jakog zaleđivanja na visinama između 8.500 i 20.000 stopa (2.600–6.100 metara)“).24ur
Komisija navodi: „Meteorološke razmere (pojav zaledenitev) v času dogodka niso bile primerne za let z v nesreči udeleženim letalom“ (hrvatski: „Meteorološki uvjeti (pojava zaleđivanja) u vrijeme događaja nisu bili prikladni za let zrakoplovom koji je sudjelovao u nesreći“). Jedna druga rečenica to sažima: „Najverjetnejši ‘krivec’ je bilo vreme“ (hrvatski: „Najvjerojatniji ‘krivac’ bilo je vrijeme“).24ur
Poniranje i strukturni otkaz:
Tijekom posljednjih sekundi Piper se spušta iznimno velikom brzinom: „letalo se je spuščalo s precej konstantno hitrostjo 8000 čevljev na minuto (2440 metrov na minuto, normalna hitrost spuščanja bi bila nekje med 500 do 1000 čevljev na minuto)“ (hrvatski: „zrakoplov se spuštao prilično konstantnom brzinom od 8.000 stopa u minuti (2.440 metara u minuti; normalna brzina spuštanja bila bi negdje između 500 i 1.000 stopa u minuti)“). Na 5.500 stopa (oko 1.680 metara) kontrolori gube radarski kontakt: „na višini 5500 čevljev … so na kontroli izgubili radarski stik z letalom“ (na visini od 5.500 stopa … kontrola je izgubila radarski kontakt sa zrakoplovom).24ur
Na tlu istražitelji pronalaze trup u polumjeru od samo 5 do 7 metara oko mjesta udara – „Trup letala so našli v ozkem radiju od pet do sedem metrov od trka“ –, a tragovi pokazuju da je zrakoplov udario „skoraj pod kotom 90 stopinj“ (gotovo pod kutom od 90 stupnjeva).24ur
Upadljivo: „A horizontalnega stabilizatorja letala na tem mestu ni bilo, to je verjetno odpadlo oziroma ‘popustilo’ pred trkom“ (hrvatski: „No horizontalnog stabilizatora zrakoplova na tom mjestu nije bilo, vjerojatno je otpao odnosno ‘popustio’ prije udara“). Horizontalni stabilizator (Höhenleitwerk) pronađen je „približno en kilometer jugozahodno od mesta trka letala“ – otprilike jedan kilometar jugozapadno –, a dva mjeseca kasnije pojavljuje se još jedan manji fragment istog stabilizatora.24ur
U metalurškoj analizi stoji da je horizontalni stabilizator otkazao zbog „nekaj izmeničnih upogibnih obremenitev … pri katerih so napetosti presegale napetost tečenja“ (nekoliko izmjeničnih opterećenja na savijanje … pri kojima su naprezanja premašila granicu tečenja), što se opisuje kao „nizkociklično utrujanje (ang: low cycle fatigue)“ (niskociklični zamor). Istražitelji to pripisuju dinamičkom, aeroelastičnom procesu, „flater“ (engl. flutter, treperenje), izazvanom zaleđenim i blokiranim kormilnim površinama koje su naglo ponovno dospjele u struju zraka.24ur
Time izvješće sugerira: budući da je horizontalni stabilizator pronađen oko 1.000 metara od gotovo okomito udarenog trupa, a zrakoplov je neposredno prije toga letio na visini od oko 3.000–4.000 metara, struktura je morala otkazati već na većoj visini prije udara.24ur
Dozvole, pilot, kršenja pravila:
Izvješće bilježi da je pilot doduše imao IFR ovlaštenje i bio iskusan, ali „po 65. letu starosti naj ne bi letel kot pilot v komercialnem zračnem prometu“ (hrvatski: „nakon 65. godine života više ne bi smio letjeti kao pilot u komercijalnom zračnom prometu“) – ipak je let obavio „proti plačilu“ (uz plaćanje), dakle izdao je račun. Osim toga Piper navodno nije imao status certifikacije za odleđivanje/zaštitu od zaleđivanja (anti-icing) za letove u takvim uvjetima zaleđivanja („Piper PA‑32R‑301T … tega sistema ni imel in tako ne bi smel leteti v takšnih razmerah“ – hrvatski: „… nije imao taj sustav i stoga nije smio letjeti u takvim uvjetima“).24ur
U blizini mjesta nesreće najprije su kružile glasine o „kovčegu s milijunima“, ali 24ur citira policiju: na mjestu nije pronađen takav kovčeg, nego ruksak s dokumentima i gotovo 10.000 švicarskih franaka (dijelom vjerojatno krivotvoreni novac); slovenska policija potvrđuje da je 38-godišnji Nijemac prije toga u Italiji „domnevno oškodovan za večjo vsoto denarja“ (hrvatski: „navodno oštećen za veći novčani iznos“) – jasno upućivanje na rip-deal u Veneciji.24ur
U komentarima čitatelja vidljive su različite reakcije:
User1538643: „Lep izčrpen članek. Škoda, da so padli le en, ali dva km razdalje od najbližjega letališča v Ajdovščini“ (hrvatski: „Lijep, iscrpan članak. Šteta što su pali samo jedan ili dva kilometra od najbližeg uzletišta u Ajdovščini“).24ur
VAREN: „Najlažje je napisat krivo vreme. Pilot bi se lahko izognil temu območju … Starček ni več obvladal razmer“ (hrvatski: „Najlakše je napisati da je krivo vrijeme. Pilot je mogao izbjeći to područje … Starac više nije imao situaciju pod kontrolom“).24ur
lord94: „Tale članek je pa tko ko uno na NG. Pohvalno“ (hrvatski: „Ovaj je članak kao onaj na National Geographicu. Pohvalno“), dok olidata podsjeća: „To niso pripravili novinarji. To je poročilo komisije“ (hrvatski: „To nisu pripremili novinari. To je izvješće komisije“).24ur
Unisterov stečaj i rasparčavanje: vrijednost bez zaštitnog štita
Samo nekoliko dana nakon pada zrakoplova Unister prijavljuje stečaj. Tagesschau u tekstu „Nach Flugzeugabsturz des Gründers: Unister meldet Insolvenz an“ (Nakon pada zrakoplova s osnivačem: Unister prijavljuje stečaj) 18. 7. 2016. izvještava da je više društava podnijelo prijedloge za otvaranje stečaja Općinskom sudu u Leipzigu (Amtsgericht Leipzig); rad portala trebao bi se zasad nastaviti.tagesschau
Krajem 2016. putnički segment s portalima poput Ab‑in‑den‑Urlaub.de i Fluege.de prodaje se češkoj grupi Invia; mediji izvještavaju o kupoprodajnoj cijeni u nižem dvoznamenkastom milijunskom rasponu. Kasnije poljski WP Holding S.A. najavljuje preuzimanje grupe Invia za „nearly EUR 240 million“ (gotovo 240 milijuna eura) – naznaka koliku vrijednost bivša Unisterova imovina ima u sklopu grupe.zeit+2
Nasuprot tome stoje štete koje je odvjetnik Sewtz procijenio na oko 43,5 milijuna eura zbog kaznenih postupaka, zabrana proizvoda, otkaza kredita i propalih poslova, koje su prema njegovu prikazu ključno povezane s dresdenskim postupkom.ppl-ai-file-upload.s3.amazonaws
Pouke iz slučaja Unister: sloboda, rizik, partneri
Slučaj Unister pokazuje u jednom nizu:
Uspon: samostalno izgrađen online koncern koji snažnim domenama, agresivnim marketingom i mješavinom putničkih, financijskih i usporednih portala s istoka Njemačke postaje jedan od najvećih igrača europske e-trgovine.ft+2
Napad: medijska izvješća o „carstvu prijevare“, kaznene istrage zbog poslova osiguranja i poreza, rasprave s BaFin-om, dugotrajan, sporan kaznenopravni kompleks oko § 140 VAG-a, u kojem branitelji poput dr. Ingmara Wernera, Ulfa Dresenkampa, Martine Botz, Franziske Titz, Sewtza i Mirka Richtera upućuju na nejasne norme, negativne atestove BAV-a i nedostatak namjere.ppl-ai-file-upload.s3.amazonaws+2
Kriza: nestanak dodatnih proizvoda, presječene kreditne linije, povlačenje poslovnih partnera, očajnički pokušaj da se preko kredita od 15 milijuna eura u Veneciji pribavi svjež novac – i rip-deal u kojem je Thomasu Wagneru ukradeno 1,5 milijuna eura u gotovini.
Izvori, među ostalim:
https://de.wikipedia.org/wiki/Unister
https://www.tagesschau.de/wirtschaft/unister-hintergrund-101.html
https://www.ft.com/content/e47a376e-5f04-11e6-ae3f-77baadeb1c93
https://app.insolvenz-portal.de/Nachrichten/tagesschau_-unister-schlug-millionen_angebote-aus/13629
https://www.heise.de/news/Verwirrung-um-Verbreitungsverbot-der-Computerbild-1634261.html
https://www.spiegel.de/wirtschaft/unister-staatsanwaltschaft-ermittelt-wegen-betrugs-a-1104338.html
https://www.stern.de/wirtschaft/news/unister-thomas-wagner-rip-dealer-6974326.html
https://www.spiegel.de/spiegel/unister-taeuscher-levy-vass-prellte-wohl-auch-andere-a-1109661.html
https://www.tagesschau.de/wirtschaft/unister-insolvenz-101.html
https://www.golem.de/news/unister-travel-ab-in-den-urlaub-de-verkauft-1612-125242.html
Napomena o transparentnosti: ovaj je članak prijevod njemačkog izvornika objavljenog na netz-trends.de. Prijevod s njemačkog izvornika izrađen je uz pomoć umjetne inteligencije (UI).
